Nakon što su i matematički osigurali naslov prvaka plavi su na Rujevici, u uzvratu finalna Kupa, nakon maksimirskih 0-0, nadvisili Rijeku s 3-1. Dinamo je tako potpisao svoju 13. dvostruku krunu u povijesti. Ovo mu je ujedno bio 17. pokal osvajača hrvatskog Kupa, a pridodamo li i kup dvoboje iz doba Jugoslavije brojka se popela na 24. Štoviše, u slobodnijem bismo izričaju mogli istaknuti da je Dinamo, uz pokal Superkupa još na startu sezone, sad u samoj završnici dohvatio i trostruku krunu.

Zagrepčani su na uzvrat, nakon 0-0 u prvom dvoboju, doputovali s blagom psihološkom prednosti s obzirom na to da je u ovom natjecanju još uvijek vrijedilo pravilo pogotka u gostima.

Josip Mišić u 28. je minuti iz pozadine odigrao okomito za Brunu Petkovića, koji se vješto okrenuo i omeđen trojicom braniča uspio proigrati Arbëra Hoxhu. On je produljio udesno za Petra Sučića koji se u primanju spretno oslobodio čuvara pa s desna precizno pogodio suprotni donji kut.

U 40. je minuti Martin Baturina zavrnuo pred gol, Petković gađao glavom, a lopta uzdrmala vratnicu. Dvije minute potom Dinamo je povisio prednost. Petković je na sredini terena u skoku efektno petom poslao loptu ulijevo za Hoxhu, koji je razmijenio dva dodavanja s Baturinom, a on s 20-ak metara, malo s lijeva, precizno plasirao u bliži donji kut.

Sandro Kulenović u 81. je minuti, nekoliko sekundi po ulasku s klupe, s desne strane kratko proigrao Petkovića, a on naglim trzajem lijevom nogom poslao hipnotizirajuću loptu kroz kompletnu riječku obranu, u kaznenom prostoru odjednom je izronio Marko Bulat, osvanuo sam pred vratarem i zavukao u mrežu.

Priču je u sučevoj nadoknadi vremena zaokružio Toni Fruk efektnim pogotkom iz slobodnog udarca za konačnih 1-3. Loptu je s 20-ak metara, malo s lijeva, preko živog zida poslao u bliže rašlje.