Sedam golova, uvjerljiva pobjeda, ali ipak četiri boda zaostatka tri kola prije kraja natjecanja... Iako je Dinamo mamio pljesak atraktivnim napadačkim nogometom, nije uspio dohvatiti naslov prvaka u prvom poslijeratnom prvenstvu. Partizan je na kraju slavio s pet bodova više. Pobjeda protiv Budućnosti iz Titograda čak sa 7-1 bila je na neki način simbolični presjek kompletne sezone plavih: silovit nogomet i mnoštvo pogodaka.

Zanimljivo je da su gosti poveli, strijelac je bio Antun Habić već u trećoj minuti. Izjednačio je Zvonimir Cimermančić u 15. iz 11-eca nakon čega su uslijedila dva brzoptezna gola u razmaku od jedne minute: prvo Ratko Kacian u 30. pa Zvonko Strnad u 31. U drugom dijelu nedovezali se Željko Čajkovski u 64., Franjo Mara Wölfl u 75., ponovno Čajkovski već u 76. i Cimermančić u 79. minuti.

Ovo je bila tek druga rekordna pobjeda plavih u toj sezoni. Najviše su golova zabili u jesenskom dvoboju protiv sarajevskog Željezničara s 9-1 dok su sa šest razlike slavili i u gostima protiv slovenske Nafte iz Lendave, 6-0, također u jesenskom dijelu natjecanja. Zanimljivo, samo u zadnjih pet kola plavi su zabili 24 gola što je u prosjeku gotovo pet po utakmici. Dinamo je u toj sezoni postigao 81 pogodak što je bio najbolji učinak unutar jedne sezone u bivšoj SFRJ sve dok rekord nije srušila Crvena zvezda u zadnjoj sezoni, 1990./91. postigavši 88 golova, s tim da je Zvezda odigrala 34 utakmice, a Dinamo 26. Napadač plavih, Franjo Mara Wölfl, bio je prvi strijelac prvenstva s 28 golova u 24 odigrane utakmice.