Nekadašnji sjajni nogometaš purgerskog kluba, Svetozar Džanić, popularan po nadimku Lala, bio je jedan od kreatora gromke pobjede protiv tada glavnog rivala BSK-a usred Beograda s čak 4-0 na putu do naslova prvaka 1937., bio je jedan od junaka povijesnoga „dvostrukog naslova“ Gradjanskog iz 1940. kad su purgeri prvo bili najbolji u Hrvatsko-slovenskoj ligi, a odmah potom i u borbi za naslov državnoga prvaka u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji... U tom je razdoblju, od travnja 1940. do lipnja 1941. godine, Džanić triput nastupio za reprezentaciju Banovine Hrvatske i potom jednom za NDH. No, tog kobnog 18. lipnja 1941. strijeljan je na Dotršćini pod optužbom da je djelovao kao član partije. Samo tri dana ranije odigrao je utakmicu za reprezentaciju NDH.

Džanićev nogometni profil mediji su opisivali kao „velikog majstora kombinacija i duhovitih poteza“. U Zagreb je došao s tek navršenih 17 godina iz Vojvodine iz Novog Sada i stanovao je, zajedno s još nekim suigračima, u sobama podno tribine tadašnjega igrališta u Koturaškoj. Ubrzo nakon osvojenoga naslova 1937. godine otišao je na školovanje u Češku gdje je nastupao za Židenice iz Brna, potom i za Viktoriju iz Plzeňa. Štoviše, u Plzeň se uputio upravo nekako u vrijeme kad je iz Viktorije u Gradjanski došao znameniti Franjo Mara Wölfl.

Obojica su, dakako, po Džanićevu povratku u Zagreb, bili među nositeljima igre purgerske momčadi osvojivši „dvostruki naslov“ 1940. Gradjanski je u prvom dijelu natjecateljske godine bio najbolji u Hrvatsko-slovenskoj ligi koja je služila kao prednatjecanje za državno prvenstvo u kojem se također zavijorio na samom vrhu.

Iako je najpoznatiji bio po ulozi ofenzivnoga veznog, uspješno je pokrivao i ostala mjesta u momčadi. Štoviše, mediji su isticali da je, uz suigrača Gustava Lechnera, u to vrijeme bio najbolji half u Hrvatskoj. A to mu je, dakle, bila tek alternativna pozicija.