Dinamo je bio drugi, Sarajevo je na vrhu imalo dva boda više od Zagrepčana... Računica je bila jasna: u međusobnom okršaju na maksimirsom travnjaku u predzadnjem kolu Dinamu je bila nužna pobjeda kako bi ostao u ozbiljnoj utrci za naslov prvaka. U slavnoj sezoni u kojoj su osvojili Kup velesajamskih gradova, kasniji Kup Uefa, odnosno Europa ligu, plavi su vodili borbu i za naslov državnoga prvaka.

Posustali su u samoj završnici, a prijelomnica je bio poraz protiv Rijeke na Kantridi samo četiri dana nakon veličanstvene pobjede protiv Eintrachta u Zagrebu s 4-0 u polufinalu KVG-a. Teška ozljeda Stjepana Lamze u padu s balkona Vile Rebar u slavlju nakon pobjede protiv Nijemaca snažno se odrazila i na psihološko stanje cijele momčadi, a dakako, i na kvalitetu igre. Rijeka je slavila protiv Dinama s 3-2, a kako je Sarajevo, izravan konkurent za naslov, pritom pobijedilo Vardar s 2-1, odvojilo se na vrhu ljestvice s dva boda više.

Dinamo se u igru mogao vratiti eventualnom pobjedom protiv Sarajlija 25. lipnja u Maksimiru u predzadnjem kolu. No, pred 40.000 gledatelja utakmica je završena bez pogodaka i tu je priči praktički bio kraj. Sarajevo se orijentiralo na čvrstu obranu uz opasne protunapade kojima je stvaralo prilike, a Dinamo unatoč dominaciji i brojnim napadima nije pronašao put do gola. Štoviše, plavi su ovim remijem uoči zadnjega kola čak skliznuli na treće mjesto, prestigao ih je Partizan. Plavi i crno-bijeli sad su imali jednak bodovni učinak s tim da je Partizan imao bolju gol-razliku. Sad je naslov mogao doći u Maksimir samo u nerealnoj kombinaciji: Dinamo je morao pobijediti Crvenu zvezdu u Beogradu, Sarajevo je moralo kod kuće izgubiti protiv posljednjeplasiranog Čelika iz Zenice, a Partizan nije smio pobijediti Zagreb u gostima. Dinamo je pritom imao bolju gol-razliku od Sarajeva. Epilog: Dinamo je slavio u Beogradu s 1-0, Zagreb je svladao crno-bijele s 2-1, ali je Sarajevo nadigralo Čelik s 5-2... Sarajlije su na kraju dohvatile pokal s 42, dok je Dinamo bio doprvak s 40 bodova...

Momčad Sarajeva do naslova je vodio trener Miroslav Meho Brozović, nekadašnji popularni branič purgera, koji je nakon završetka prvenstva figurirao kao mogući naljednik Branka Zebeca na Dinamovoj klupi.