Finale u Valenciji, popularna Mestalla, čak 80 000 gledatelja... Takav je ambijent dočekao purgere u uzvratnom finalnom okršaju. Bilo je to prvo od Dinamova dva finala Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe odnosno Europa lige. Plave je 1963. godine u završnici natjecanja ipak zaustavila Valencia, ali zato su čatiri godine kasnije dohvatili trofej pobjedom protiv Leeds Uniteda.

U oba su slučaja a rasporedu bile po dvije finalne utakmice. Valencia je u prvom, zagrebačkom dvoboju pobijedila s 2-1 i time se već približila pokalu. U Dinamov se sastav za uzvrat na Mestalli vratio Dražan Jerković koji je zbog ozljede propustio zagrebački dvoboj. Domaći su u uzvratu u uzavreloj atmosferi krenuli u furioznom ritmu, silovitim su napadima lomili Dinamovu obranu, stvarali i propuštali prilike... Plavi su se trgnuli tek u drugom dijelu kad su uspjeli povezati konce i prebaciti težište igre pred domaća vrata. Dinamo je bio blizu pogotku, a upravo u jeku napada maksimirske momčadi osvanuo je protunapad iz kojega je Valencia u 68. minuti povela.

Desno krilo Daniel Maño povukao je kontru uz rub igrališta i odlučio se na udarac iz teške pozicije, posve iskosa. Pritom je Dinamova vratara Zlatka Škorića uhvatio na “krivoj nozi”, lopta je ušla u mrežu, a to je ujedno bio i okidač za potpunu promjenu slike na terenu. Tribine su eruptirale, domaći igrači dobili snažnu injekciju samopouzdanja... Deset minuta kasnije Brazilac Waldo povukao je napad domaćih, a nakon njegove je asistencije Urugvajac Hector Nuñez i povisio vodstvo. Domaći su pobijedili s 2-0. Zagrebački su nogometaši nakon utakmice otrčali na sve četiri strane stadiona i srdačno pozdravili publiku, pri čemu su zaradili gromki pljesak tribina.