Sjajnom izvedbom uz siloviti presing od samog početka Dinamo je nadigrao Crvenu zvezdu i izborio plasman u finale Kupa. Plavi su, dakle, u ovom dvoboju unijeli dašak igračkog stila kakvog su predstavili još u slavljeničkoj 1982. godini – snažan pritisak od prve minute. Uostalom, i u ovom je slučaju, baš kao i nezaboravne 1982., plave vodio trener Miroslav Ćiro Blažević. Bio je to njegov drugi od ukupno četiri maksimirska mandata, ali ovaj put nije okrunjen trofejem. Iako su izborili plasman u finale, plavi su na kraju i ostali samo finalisti. Svladao ih je Velež u Beogradu s 3-1. Mostarci su, pak, u polufinalnom dvoboju na svom terenu pobijedili OFK Beograd s 3-0. Dinamo je u maksimirskom okršaju protiv Zvezde, pred 45.000 gledatelja, stvarao prilike od samog starta, a mrežu je načeo u 18. minuti. Tada je Dražen Besek osvojio loptu pred suparničkim kaznenim prostorom, odigrao povratku za Srečka Kataneca, on sjajnom dubinskom loptom pronašao Marka Mlinarića koji je izbio sam pred vratara Živana Ljukovčana i bez poteškoća progurao loptu u gol. U zadnjim sekundama prvog dijela Katanec je povukao kontranapad, odigrao ulijevo Bori Cvetkoviću koji je utrčao u kazneni prostor izbivši sam pred vratara, ali je umjesto udarca poslao loptu udesno gdje je u naletu bio Željko Cupan i zakucao u prazan gol za 2-0. Treći gol osvanuo je u 54. minuti, Boro Cvetković vukao je napad plavih, othrvao se pratnji dvojice čuvara tako što je iz okreta sjajno proigrao Mladena Munjakovića na desnoj strani. Popularni Munja vještim je manevrom, trzajem desnom nogom u samom primanju lopte, izbacio suparničkog igrača iz težišta, probio stranu, zavrnuo na “drugu vratnicu”, a Mlinarić u padu ljevicom posve iskosa poslao loptu u mrežu. Priča je zaključena u 89. minuti, Mlinarić je sa sredine terena, malo s lijeva, efektno poslao dubinsku loptu između dvojice braniča u kazneni prostor, ondje ju je prihvatio Stanislav Komočar pa s desetak metara zakucao u sami donji kut.