Bio je to prvi Dinamov odlazak u Sjevernu Ameriku. Turneja po Meksiku trajala je dulje od mjesec dana, plavi su krenili u ovu avanturu 29. lipnja 1954. godine, a vratili se sredinom kolovoza. Na put preko Atlantika uputili su se i godinu ranije, ali u Južnu Ameriku...

Dinamo je krenuo s aaerodroma u Lučkom ka Švicarskoj gdje su maksimirski nogometaši proveli dva dana pri čemu su im se priključili članovi reprezentacvije Jugoslavije koja je upravo završila nastup na Svjetskom prvenstvu: Branko Kralj, Tomislav Crnković, Ivica Horvat, Lav Mantula i Dionizije Bato Dvornić. U ta dva dana razmaka Dimamova je delegacija uživo s tribina gledala dvoboj polufinala SP u kojem je Mađarska pobijedila Urugvaj u produžetku s 4-2.

Sljedećeg dana, 1. srpnja, plavi su održali ztrening i potom krenuli na put. Pritom su imali pet “međustanica”. Jedan dan proveli su u New Yorku, a potom poletjeli u Ciudad de Mexico. U meksićku prijestolnicu stigli su oko dva sata ujutro, dakle u noći s 3. na 4. srpnja, a već ih je u podne čekala prva utakmica.

Suparnik je bila Puebla, tada trećeplasirana momčad lige. Igrali su u glavnom gradu, a udarna snaga Pueble bila su trojica argentinskih igrača. Unatoč napornom putu, umoru i nedostatku sna Dinamovi nogometaši pružili su dobru izvedbu i odigrali 1-1. Plave je u vodstvo doveo Ivica Horvat u 47. minuti, da bi u 82. izjednačio upravo jedan od spomenute trojice “gauchosa”, Antonio Tony Bonezzi.