Bio je to dan kad nas je zauvijek napustio veliki Franjo Wölfl, najbolji strijelac u povijesti našeg kluba. Otišao je iste one večeri kad je na Dinamovu stadionu trajala svečanost otvaranja ljetne Univerzijade.

Popularni Mara, nekadašnji plavi topnik, bio je jedan od omiljenijih igrača purgerskoga kluba još iz doba Gradjanskog, nezaboravni strijelac, centarfor ubojita udarca, ali i paker. Bilo je razdoblja kad je u prosjeku zabijao više od jednog pogotka po utakmici...

Bio je prvi strijelac prvenstva u dvjema premijernim poslijeratnim sezonama. Prvo je, u sezoni 1946/'47. kad je Dinamo dohvatio drugo mjesto, postigao 28 golova u 23 utakmice. Godinu kasnije plavi su osvojili naslov, a popularni Mara zabio 22 gola u 17 nastupa. U oba je slučaja, dakle, postizao više od jednoga gola po utakmici!

Rođen je 18. svibnja 1918. u Zagrebu, a u purgerskom je klubu proveo 15 godina kao igrač i potom, s kraćim prekidima, još dva desetljeća obnašao funkciju tehničkog direktora i savjetnika. Podjednako je dobro igrao i ofenzivnog veznog, ali i centarfora, uz dobru tehniku krasila ga je i spretna igra glavom kao i gromovit udarac. Počeo je u juniorima zagrebačke Concordije, ali je još kao učenik otišao u Češku, u Plzeň, gdje se školovao od 1935. do 1937. i igrao za tamošnju, tada snažnu Viktoriju. Po povratku u Zagreb 1938. potpisao je za Gradjanski.

Dio je dviju nezaboravnih purgerskih generacija. U Gradjanskom je u prvoj polovici 1940-ih blistala navala Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović gdje je Mara igrao ofenzivnog veznog. No, kasnije je, u lovu na naslov 1948., osvanuo u ulozi devetke u navali Cimermančić, Kacian, Wölfl, Čajkovski, Benko.

Povijest posebno pamti njegove izvedbe u pobjedama protiv Hajduka u Zagrebu, 5-1, kad je postigao dva pogotka, a nedugo potom i protiv Vardara iz Skopja kad je u pobjedi 4-0 zabio sva četiri gola od čega jedan gotovo s centra. Bili su to ključni trenuci prema naslovu prvaka 1948. Upravo je te godine Wölfl blistao i u dresu reprezentacije osvojivši srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu. Zbog ozljede nije zaigrao u finalu protiv Švedske. Šest godina kasnije bio je član izborničke komisije reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj.

Upisao 18 nastupa za reprezentacije Banovine Hrvatske i potom NDH zabivši 13 golova, dok je kasnije u dresu Jugoslavije u 12 utakmica postigao šest pogodaka.

Wölfl je s purgerskim klubom osvojio naslove prvaka 1940., 1943. i 1948. Podignuo je i pokal pobjednika Kupa 1951. U ukupno 245 službenih nastupa postigao je 237 golova.

Uspješan je niz nastavio i kao tehnički direktor u doba kad su purgeri 1963. godine igrali svoje prvo od dva finala Kupa velesajamskih gradova i kad su osvojili naslove 1954. i 1958. kao i pokale pobjednika Kupa 1960., 1963. i 1965.

Franjo Mara Wölfl zauvijek nas je napustio 8. srpnja 1987. u svojoj 70. godini.