Bila je to utakmica iz nezaboravnog Dinamova proljeća na putu do naslova prvaka 1982. godine, ali prva u kojoj su u toj polusezoni s maksimirskih tribina dopirali zvižduci nezadovoljnih navijača. Jer Dinamo je osvojio „samo“ bod. U dvoboju protiv ljubljanske Olimpije plavi su odigrali 2-2 što im je bio prvi izgubljeni bod na ovom travnjaku u cijelom proljeću. Štoviše, u svih prethodnih 14 ligaških utakmica u Maksimiru u toj sezoni Dinamo je upisao čak 12 pobjeda i tek dva remija. Dovoljna je, eto, bila jedna suzdržana izvedba za nezadovoljstvo navijača. No, zanimljivo je i to da Dinamo nije uspio pobijediti Olimpiju još od svibnja 1977. godine, znači u punih devet utakmica. Omjer je bio sedam remija i dvije pobjede Ljubljančana. Ovaj put niz se, dakle, protegnuo na okruglih 10 međusobnih dvoboja bez Dinamove pobjede. Plavi su ovu mini-tradiciju prekinuli u prvom sljedećem ogledu. Zanimljivo je da zeleni, unatoč ovom nizu, ipak nikad nisu pobijedili Dinamo u Maksimiru. Već je u 13. minuti Tone Rožič pogodio Dinamovu vratnicu. Plavi su ipak poveli, Marko Mlinarić u 37. je minuti zavrnuo loptu iz slobodnog udarca, a Zlatko Cico Kranjčar glavom skrenuo u mrežu. Tri minute kasnije zbog ozljede je izašao Dragan Bošnjak. Gostujući kapetan Vili Ameršek efektno je uposlio svojega mlađeg brata Petera, on proslijedio Rožiču koji ju je lansirao u mrežu za izjednačenje u 44. minuti. Praktički na samom otvaranju drugog dijela uslijedio je potpuni rezultatski preokret, zmajčeki su vodili s 2-1. Vili Ameršek ubacio je iz kuta, a Rožič s tri metra glavom pogodio za vodstvo. Bod plavima osigurao je Kranjčar u 66. svojim novim pogotkom. Prethodno ga je sjajno proigrao kapetan Velimir Zajec. Plavi su s ovim bodom čak i povećali bodovnu prednost jer je Crvena zvezda dan ranije poražena na svom terenu protiv Vojvodine koja je slavila s 3-2. To je značilo da su pet kola prije kraja Zagrepčani na vrhu imali plus šest u odnosu na Zvezdu, na istu se udaljenost primaknuo i Hajduk koji je s 4-0 svladao Zagreb.