Bio je dio posebne, romantičarske Dinamove generacije, blistao u nezaboravnom plavom proljeću 1982. na putu do naslova prvaka i maksimirskim navijačima ostao u posebnom sjećanju. Naš znameniti branič Ismet Hadžić zauvijek nas je napustio 14. srpnja 2015. godine, samo tjedan dana nakon svog 61. rođendana.

Bio je miljenik navijača, prepoznatljiv po svom karakterističnom gardu, uz lako uočljivu figuru s pomalo kovrčavom plavkastom kosom. Bio je energičan, postavljao čvrstu branu suparnicima i vješto i elegantno iznosio loptu iz „opasne zone“.

Rođen je 7. srpnja 1954. u Tuzli u Bosni i Hercegovini. U Dinamo je došao iz Slobode iz Tuzle uoči proljetnog dijela sezone 1979/'80. i do odlaska 1985. odigrao 302 utakmice od čega 145 u službenim dvobojima. U međuvremenu je imao kratku epizodu u Sjedinjenim Američkim Državama i u Prištini. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.

U znamenitoj sezoni na putu do naslova prvaka Hadžić je propustio jesenski dio natjecanja, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora furioznog Dinamova proljeća. U Slobodi je najčešće igrao desnog beka, a dolaskom u Dinamo uskočio u ulogu stopera i zadnjeg veznog.

Godinama kasnije bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnire. Svake godine na tradicionalnom međunarodnom juniorskom turniru Mladen Ramljak maksimirski klub dodjeljuje nagradu za najboljeg obrambenog igrača uz prigodni pehar koji nosi Hadžićevo ime.