Čelnici purgerskog kluba su u svibnju 1911. godine, nedugo po osnutku, organizirali prvo okupljanje igrača, a lokacija ovog povijesnog događaja bila je na – Tuškancu. Igralište je bilo na prostoru današnje Osnovne škole Jabukovac gdje je GNK Dinamo povodom 110. godišnjice postavio i spomen ploču. Na tom je mjestu održano prvo okupljanje, ondje su prvi put zakotrljali loptu i odjenuli dresove. No, postoji jedna posebna zanimljivost vezana uz igrače i teren na Tuškancu, detalj koja otkriva snagu, privrženost i duh kluba u samim počecima. Jedne davnašnje proljetne nedjelje, 12. travnja 1914. godine, na sam Uskrs, ondje je odigrana utakmica protiv Ilirije iz Ljubljane, kluba iz kojeg je nastala kasnija Olimpija. No, uslijed jake kiše, ali i brojnih utakmica igranih prethodnih dana, teren je bio mekan, blatnjav i gotovo nemoguć za igru. Jedino je rješenje bilo izravnati igralište. Na samom početku Tuškanca, u nizini kod nekadašnje streljane, današnjeg Kina Tuškanac, bio je veliki željezni valjak koji je služio za ravnanje tadašnjih gradskih ulica nasipanih kamenjem i šljunkom. Utakmica je trebala početi u 15 sati, a Uprava i igrači sastali su se već u 7 ujutro u donjem dijelu Tuškanca i zajedno, uz golemi napor, puna četiri sata gurali teški valjak uzbrdo do igrališta. Vukli su ga glavnom cestom koja skreće pri početku Dubravkina puta dalje u smjeru Cmroka. Svakih 10 metara bi ga dobro podmetnuli i zaustavili kako ne bi pobjegao nizbrdo. Bio je to podvig kojem su se mnogi divili. Nakon ovoga teškog iskušenja došao je još jedan podvig: ne samo da su pobijedili umor nego su i suparnika s terena ispratili s tri gola u mreži. Bila je to druga međusobna utakmica Gradjanskog i Ilirije, premijerni dvoboj odigrali su u lipnju 1913, u Ljubljani gdje su purgeri slavili s 3-2 pri čemu je hat-trick potpisao Ivan Granitz.