Bila je to sezona u kojoj su plavi furiozno dojurili do naslova prvaka uz čak 21 bod prednosti u odnosu na prvog pratitelja, Hajduk. Na tom je pobjedničkom putu zasvijetlila i pobjeda na Poljudu u kojoj je tadašnja Croatia slavila s 2-1. Momčad je s klupe predvodio znameniti trener Otto Barić, a maksimirski su nogometaši od starta zaigrali otvoreno s ciljem punog ulova. Plavi su poveli u 16. minuti, Edin Mujčin proigrao je Igora Cvitanovića koji je istrčao pred vratara Tonćija Gabrića, zaobišao ga i zabio za vodstvo. Utakmica je odigrana po jakoj buri koja je u prvom dijelu bila saveznik plavih, a u nastavku pomagala Hajduku. Unatoč tome, Croatia je u nastavku povisila vodstvo. U 60. minuti Cvitanović se spremao izvesti udarac iz kuta kod sjeveroistočne strane, s tribina su prema njemu letjele baklje i razni predmeti. Nakon ponešto oklijevanja Cvitanović je ipak izveo korner, ubacio je pred gol, domaći su uspjeli izbiti izvan kaznenog prostora, ali Srđan Mladinić glavom je vratio u šesnaesterac. Ondje je Silvio Marić pobjegao obrani, prihvatio loptu, izbio sam pred vratara pa s lijeva s desetak metara ljevicom poslao u suprotnu “malu mrežu”. Domaći su smanjili u 67. kad je Tomislav Erceg istrčao sam pred vratara Dražena Ladića, zaobišao ga i zanjihao mrežu. Samo tri minute kasnije Cvitanović je imao sjajnu priliku postati dvostruki strijelac. Mark Viduka vještim ga je dodavanjem izbacio pred gol, ali Cvitanović nije dobro zahvatio loptu, potkopao ju je i promašio cilj. U zadnjoj su minuti domaći mogli izjednačiti, Darko Jozinović pogodio je vratnicu. Nakon ove utakmice plavi su povećali prednost u odnosu na drugoplasirani Hajduk na velikih osam bodova. Iako je do kraja prvenstva preostalo još dugih devet kola, maksimirski su nogometaši nastavili u pobjedničkom ritmu, u tih devet upisali su osam pobjeda i jedan remi. U cijeloj sezoni imali su tek jedan poraz, i to još u listopadu kad ih je u Maksimiru pobijedila Mladost 127. iz Suhopolja s 3-2.