Maksimirski vratar Fahrija Dautbegović sjajnim je refleksima i junačkom izvedbom u raspucavanjima s bijele točke lansirao Dinamo u finale Kupa. Plavi su nakon 120 minuta igre u Beogradu pred 50.000 gledatelja svladali Partizan boljim izvođenjem jedanaesteraca i izborili plasman u finale.

Crno-bijeli su tih dana bili u igračkom zanosu, tog su proljeća u prvenstvenim dvobojima imali maksimalan učinak na svom terenu, ali vrh ljestvice držali su – Zagrepčani. Dinamo se nakon 23 kola vijorio na prvom mjestu s 33 boda, tri više od Crvene zvezde i četiri više od trećeplasiranog Partizana.

Ovo je, međutim, bio ogled polufinala Kupa, ali u 120 minuta igre nije bilo pogodaka. Tek je Krasnodar Rora zaprijetio vratima domaćih u 20. minuti, ali je vratar Ivan Ćurković sjajnom obranom uspio zaustaviti loptu. Domaći su uzvratili u 72. kad je pucao Ilija Katić, lopta je već prošla pored vratara Dautbegovića, ali ju je pred gol-crtom izbio Josip Gutzmirtl. Uslijedio je, dakle, produžetak od dvaput po 15 minuta, a jedina ozbiljnija situacija bila je pred Partizanovim vratima kad je Denijal Pirić oštro potegnuo s 20-ak metara, ali je lopta proletjela malo iznad grede.

Pobjednika su, dakle, odlučivali udarci s 11 metara ali tadašnja su pravila bila ponešto drukčija nego danas: suparnici nisu naizmjenično izvodili jedanaesterce već je redoslijed podrazumijevao da prvo jedna momčad izvede svih pet udaraca, a tek nakon toga na red dolaze petorica iz suparničkog sastava. Prije raspucavanja novčić je pao na Dinamovu stranu pa su plavi izabrali da Partizan bude taj koji će prvi izvoditi jedanaesterce. Prvi je pucao Mane Bajić i pogodio, potom je Dautbegović obranio Katiću, u trećoj je seriji uspješan bio Svemir Đorđić da bi potom loptu namjestili Idriz Hošić i Blagoje Paunović kojima je maksimirski čuvar mreže efektnim letom zaustavio udarce.

Tada su nastupila petorica Dinamovih izvođača, prvo je Marijan Čerček lansirao loptu nisko pored vratnice, ali preostala četvorica bili su uspješni – Ivica Kiš, Krasnodar Rora, Slaven Zambata i Denijal Pirić.

Zanimljivo je da je nakon ovog plasmana u finale svaki Dinamov igrač dobio premiju od milijun starih dinara. U drugom polufinalu Hajduk je pobijedio Crvenu zvezdu s 1-0 golom Petra Nadoveze pet minuta prije kraja. Kasnije su plavi i bijeli u finalu u Beogradu odigrali 3-3, a kako u tom dvoboju nije bilo pobjednika morali su, sukladno tadašnjim pravilima, odigrati novu utakmicu. U tom je novom pokušaju Dinamo slavio s 3-0 i osvojio trofej.