Bio je to dan kad su plavi navijači slavili... Ali u – košarci. Cibona je nakon 11 godina osvojila pokal pobjednika Kupa. Prvi put nakon 1969. godine i prvi pod imenom Cibona... U finalu u Borovu svladala je sarajevsku Bosnu 68-62. U takvom slavljeničkom ozračju istog je dana u Maksimiru odigrana prijateljska nogometna utakmica između Dinama i reprezentacije Bugarske.

U to doba nije bio raritet da pojedine reprezentacije odmjere snage s klubovima. Tadašnji je bugarski izbornik Atanas Prželov objasnio: “Željeli smo za suparnika momčad koja slijedi europske tendencije u suvremenom nogometu.”

Poseban šarm ovom dvoboju bio je i maksimirski gost – Safet Sušić. Ovom je prilikom nastupio za Dinamo i dobio gromki pljesak zagrebačke publike. Štoviše, Sušić je dvije godine kasnije, nakon Dinamova naslova prvaka 1982., bio nadomak potpisu za plave, ali je u pomalo zamršenom slijedu događaja ipak prešao u Paris Saint-Germain.

Plavi su bili osjetno bolji u prvom poluvremenu, stvarali prilike, blistali su Rajko Janjanin i Safet Sušić... Velike prilike imali su Mario Bonić, Zlatko Cico Kranjčar, Marko Mlinarić, dvaput i Sušić. Doduše, gosti su bili nadomak vodstvu u 26. minuti kad je Andrej Željazkov iz jedanaesterca pogodio gredu. Prethodno je Marin Kurtela u svom kaznenom prostoru srušio Cvetkova.

Dinamo je poveo u 31. minuti, Petar Bručić lansirao je loptu s desne na lijevu stranu do Mlinarića, on odigrao na peterac do kapetana Kranjčara, koji ju je produljio kratko do Janjanina, a on silovito lansirao pod gredu.

Bugari su u drugom dijelu krenuli žustrije u lov na izjednačenje, a na kraju ulovili pobjedu. Dvostruki je strijelac bio Čavdar Cvetkov. U 61. je minuti pogodio iskosa s lijeve strane s osam metara u suprotni kut, a u 75. utrčao na loptu koja je klizila u korner, uspio pobjeći čuvarima i u zadnji ju trenutak skrenuti u mrežu.

Sušić je, nakon pljeska zagrebačke publike, naglasio: “Žao mi je što se Zagrepčanima nisam odužio pogotkom. Bilo je to ugodno poslijepodne, zaslužili smo povoljniji rezultat.”