Bilo je to vrijeme nakon dviju uzastopnih sezona plavih u Liga prvaka, a ujedno i njihov prvi nastup u europskim natjecanjima kao hrvatskog predstavnika pod nazivom – Dinamo. No, igrački i financijski “krater” kakav je uslijedio početkom 2000. godine promijenio je prioritete: maksimirski je klub ponajprije morao tražiti način kako opstati i kako se organizacijski i ekonomski osoviti na noge. U takvom je ozračju ždrijeb na otvaranju europske sezone, u 3. pretkolu Lige prvaka, sučelio Dinamo i – Milan.

Iznenađujuće i ipak kratkotrajno vodstvo plavih na San Siru bio je i krajnji domet tada već osute i okrnjene momčadi. Renato Pilipović je, nakon udarca iz kuta, u padu glavom na bližoj vratnici s vrha peterca poslao loptu u suprotne rašlje. Dvoboj je preokrenuo Demetrio Albertini koji je namjestio sva tri pogotka domaćih. Samo minutu i pol nakon Dinamova vodstva zavrnuo je iz slobodnoga udarca s lijeve strane, a Andriy Shevchenko glavom na “drugoj vratnici” pogodio bliži kut. U 60. je minuti opet Albertini izveo prekid, ovaj put indirektan udarac, pri čemu se lopta od “živoga zida” odbila do Shevchenka koji je na suprotnoj vratnici s pola metra skrenuo loptu u mrežu. U sučevoj je nadoknadi Albertini dugom loptom pronašao Giannija Comandinija koji je vještim primanjem i egzekucijom povisio na konačnih 3-1.

Milan je kasnije bio uvjerljiv i u maksimirskom uzvratu pobijedivši s 3-0 što je značilo da Zagrepčani sele u Kup Uefa gdje ih je kasnije čekao Slovan iz Bratislave. Gostovanje u Milanu obilježili su i izgredi u središtu grada.