Zabili su pet puta, ali ipak je pobjeda “visjela o tankoj niti” do zadnjega sučevog zvižduka... Maksimirski su gledatelji vidjeli čak devet pogodaka, uživali u zanimljivom dvoboju, ali ipak nisu posve mirni čekali kraj. Dinamo je u prvenstvenom dvoboju protiv Vojvodine vodio s 2-0, gosti na samom otvaranju drugoga dijela izjednačili, plavi ponovno otišli na dva razlike pa vodili s 4-3 i 5-4...

U vatrometu pogodaka na kraju je ipak pobijedila zagrebačka momčad. Bila je to sjajna generacija novosadskoga kluba koju su predvodili tadašnje zvijezde – “desetka” Todor Toza Veselinović i kapetan Vujadin Boškov. Sezonu kasnije zaključili su kao doprvaci, iza Crvene zvezde, a s klupe ih je predvodio trener Gustav Lechner, raniji igrač purgerskoga kluba. Štoviše, upravo je Lechner sljedećega ljeta, nakon osvojenoga drugog mjesta s Vojvodinom, preuzeo Dinamo i odveo ga do – naslova prvaka.

U ovoj, rasplamsaloj utakmici, Boškov je već u 10. minuti načeo mrežu, ali – vlastitu. Kad je Aleksandar Benko u 35. iz jedanaesterca povisio na 2-0, činilo se da je pred plavima relativno mirna utakmica i lagana pobjeda. No, gosti su se “vratili u igru” na izmaku prvog i početkom drugog dijela kad su mrežu tresli Milan Vukelić pa Aleksandar Ivoš. Čak je pet pogodaka osvanulo u razmaku od 11 minuta, od 69. do 80. Plavi su preko Benka i Željka Matuša ponovno pobjegli na dva razlike, Vukelić je smanjio, Dražan Jerković opet povisio vodstvo da bi Zdravko Rajkov zaključio “kanonadu” na konačnih 5-4.

Vojvodina je većim dijelom drugoga poluvremena igrala s desetoricom. U 52. minuti ozlijedio se Dobrosav Krstić koji je neko vrijeme statirao, nakratko izašao izvan igre pa se vraćao da bi na kraju posve napustio teren... U to doba nije bilo zamjena igrača.