Bila je to prva od dvije utakmice u kojima su se, u razmaku od godinu dana, sučelili Dinamo i znameniti Vasco da Gama iz Rio de Janeira. U oba slučaja pobijedili su Brazilci, prvo s 2-1 u Maksimiru 12. kolovoza 1980. i potom 2-0 godinu kasnije na Trofeju Marjan u Splitu.

Momčad Vasca tog je kolovoza bila na turneji po Europi, sudjelovala je na turniru u Beogradu gdje je svladala Arsenal s 2-1 nakon čega je u finalu bolja bila Crvena zvezda s 4-2. Brazilci su potom svratili u Maksimir, produljili u Italiju odigravši utakmicu protiv Bologne, a potom sudjelovali na dva turnira u Španjolskoj. Na jednom od ta dva, u Huelvi, zaigrao je i NK Zagreb predvođen trenerom Dražanom Jerkovićem. Doduše, Vasco da Gama i Zagreb nisu se međusobno sučelili jer su prvog dana igrali protiv različitih suparnika nakon čega su Brazilci nastupili u finalu, a zagrebaši u dvoboju za 3. mjesto.

Kako god, Vasco da Gama tih je dana, od 9. do 27. kolovoza, dakle u tri tjedna, odigrao 10 utakmica. U Zagreb su došli nakon beogradskog turnira na kojem je najviše negativnih kritika dobio vratar Mazaropi. Prve zvijezde momčadi u to su doba bili ofenzivi vezni Paulo Cezar i popularni napadač Roberto Dinamite. Paulo Cezar, poznat i kao Caju, baš je tog ljeta potpisao za Vasco, prethodno je nastupio na dva svjetska prvenstva. S Brazilom je bio svjetski prvak 1970. godine u Meksiku, a bio je u sastavu i četiri godine kasnije u Njemačkoj. Roberto Dinamite također je bio u momčadi Brazila na dva SP, i to 1978. i 1982. godine, a ujedno je i igrač s najviše nastupa i najviše golova u povijesti kluba, ali i u povijesti brazilske lige! Upravo tog ljeta vratio se u Vasco da Gamu nakon jedne sezone provedene u Barceloni. Bio je tu i raniji reprezentativac, lijevi bek Marco Antonio, ali nije bio dovoljno spreman pa je dvoboj protiv Dinama prosjedio na klupi.

Momčad Vasca bila je u fazi promjene trenera, otišao je Orlando Fantoni, momčad je u kolovozu kratko vodio Gilson Nunes, a upravo nakon utakmice u Zagrebu potpisao je slavni Mario Lobo Zagallo koji je na klupi debitirao u prvoj sljedećoj utakmici, u Italiji u dvoboju protiv Bologne koja je pobijedila 1-0.

Na maksimirskim tribinama skupilo se 20.000 gledatelja unatoč kišovitom vremenu, a taj su dvoboj izravno prenosile dvije brazilske radio postaje. Utakmica je ujedno bila i oproštaj Dinamova napadača Marija Bonića. On je još ranije postao igrač grčkog Apollona i samo je za ovu priliku došao iz Atene na oproštajnu utakmicu. Odigrao je samo prvih 15 minuta, bilo je zamišljeno da to bude tek simbolički nastup, ali je u tom razdoblju uspio postići pogodak.

U 6. minuti je Stjepan Deverić driblinzima probio obranu, odigrao povratnu loptu Boniću koji ju je smjestio u gol.

Brazilci su se, međutim, predstavili u dobrom izdanju, pokazali pravu južnoameričku školu, igru kratkih dodavanja uz sjajne pojedince i vrhunsku tehniku. Ubrzo su to i konkretizirali. U 28. je minuti Roberto Dinamite efektno asistirao, a Wilsinho zaobišao vratara Tomislava Ivkovića i izjednačio. Nedugo potom je Milan Ćalasan sjajnim udarcem pogodio spoj grede i vratnice, a Ivković potom na drugoj strani obranio dva uzastopna snažna pokušaja gostiju. Pobjedu je donio Zandonaide u 64. minuti, utrčao je na dubinsku loptu i smjestio je u gol. Neki izvori, doduše, navode da je strijelac tog pogotka bio Guina.

Utakmica je odigrana pet dana prije Dinamova starta u domaće prvenstvo, bila je to, dakle, zadnja provjera pa je i medije i navijače pomalo začudilo što je trener Ivan Đalma Marković ovom prilikom koristio čak 18 igrača umjesto da uigrava standardni sastav.