Bio je to dan Dinamove rekordne pobjede u gostima protiv Hajduka, ali i dan koji iblježimo kao osnutak Bad Blue Boysa. Izvjestitelji su izračunali da je u jednoj akciji Dinamo držao loptu dulje od dvije minute: “Hajdukovci su u začaranom krugu, u ‘ševi’, lopta ide po plavoj špagi s lijeva na desno, pa malo u sredinu, pa opet natrag. Besek – Cupan – Mlinarić – Matić – Cvetković – Mlinarić – Munjaković – Bogdanović – Mlinarić – Hadžić... Kratko, kratko pa dugo i opet kratko. Štopali smo, Splićani su loptu gledali dvije minute i osam sekundi. Gledali, nemoćni da je otmu, da je prisvoje. Više od dvije minute...” Plavi su, dakle, toga dana izjednačili svoju rekordnu pobjedu u gostujućim dvobojima protiv Hajduka.

Triput je Dinamo u povijesti pobijedio u Splitu s četiri gola razlike: u sezoni 1971/’72. bilo je 5-1, nakon čega je dvaput slavio s 4-0, u sezonama 1986/’87. i 2016/’17. No, blistavo izdanje iz 1986. godine posebno je zanimljivo nakon Dinamova ispadanja u Kupu samo četiri dana ranije. Plavi su se poskliznuli na gostovanju u Banovićima gdje ih je domaći niželigaš Budućnost svladao boljim izvođenjem jedanaesteraca. A onda je uslijedila nagla renesansa i rapsodija plavih na Poljudu.

Ne samo da je Dinamo slavio s 4-0 nego je dominirao igrom, prilikama... Nositelj igre bio je Marko Mlinarić, amrežu je načeo Josip Jozo Bogdanović u 37. minuti. Povisio je Davor Matić udarcem glavom u 51., a priču su zaključili Mladen Munjaković u 67. i Ivan Cvjetković u 89., i to nepune dvije minute po ulasku s klupe. Hajduk u cijeloj utakmici nije uputio nijedan udarac prema Dinamovim vratima.

Tri minute nakon Matićeva pogotka za 2-0 isključen je Hajdukov kreator Aljoša Asanović zbog udarca laktom u lice. U 77. je zbog drugog žutog kartona igru napustio i Dinamov Mario Novak. Dvoboj pamtimo i po debitantskom nastupu tada mladoga Dinamova braniča, našeg dragog i nikad prežaljenog Dubravka Pavličića...