Gromkih 3-0, furiozna igra i superiorni prolaz protiv slavnog Juventusa, moćne momčadi koja je i u toj sezoni osvojila naslov prvaka Italije... U takvom su ozračju Dinamovi nogometaši na proljeće 1967. godine prokrčili put do polufinala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

Torinezi su se spasili poraza u završnici prvog četvrtfinalnog dvoboja u Italiji, ali u Zagrebu im to ipak nije uspjelo. Nakon 2-2 u prvom ogledu u Torinu, gdje je „Stara dama“ izjednačila u završnici utakmice, Dinamo je u zagrebačkom uzvratu nadigrao suparnika i izborio polufinale gdje je nakon mitskog preokreta i pobjede protiv Eintrachta kasnije slavio i u finalu protiv Leeds Uniteda osvojivši pokal.

Juventine je na travnjaku predvodio proslavljeni Španjolac Luis del Sol, tadašnja zvijezda svjetskoga nogometa. I bila je to čvrsta, superiorna momčad Juventusa te sezone, momčad koja je, naposljetku, i osvojila naslov prvaka Italije. No, protiv Dinama se ipak nisu probili.

„Znate li što je Lamza napravio Del Solu? Gurnuo mu je loptu jednom kroz noge, onda mu je petom vratio, a ovaj pao. Štef se onda okrenuo publici, raširio ruke i pitao: 'Treba li još kaj?'“, više nam je puta prepričavao naš popularni Zlatko Žoga Škorić koji je u okršajima protiv Juventusa nosio i kapetansku vrpcu umjesto ozlijeđenoga Slavena Zambate.

Postojala je, istina, mala šansa da se Zambata vrati u sastav za uzvrat, ali koliko god stiskao zube na treninzima, ipak nije išlo... Njegovu je devetku, kao i tri tjedna ranije u Torinu, obukao Josip Gutzmirtl.

Plavi su od starta zaigrali žestoko, napadački. Već je u četvrtoj minuti Marijan Brnčić projurio lijevom stranom, zavrnuo na „drugu vratnicu“, a Marijan Novak glavom pogodio za 1-0. Razigrao se i Lamza koji je uveseljavao publiku driblinzima. Uslijedio je juriš Hrvoja Jukića, junaka i dvostrukog strijelca iz prvog, torinskog dvoboja. Nakon Jukićeva je prodora Zlatko Mesić projektilom zakucao za 2-0. Rasplesao se i Krasnodar Rora unatoč tome što je u klinču s Ernestom Castanom ostao razbijene arkade pa nastavak utakmice igrao s povezom.

Rudolf Belin nedugo ranije vratio se iz vojske i pokazao svoj karakteristični repertoar. Sredinom drugoga dijela izveo je slobodan udarac, malo iskosa s lijeve strane nadomak kaznenom prostoru. Tek je za koji centimetar promašio vrata... Ali desetak minuta kasnije pronašao je cilj. Opet slobodan udarac na gotovo istom mjestu nakon što su Talijani srušili Jukića. Belin je opalio preko živoga zida, a lopta klizila iznad raširenih ruku vratara Roberta Anzolina.