Bila je to prva Dinamova domaća utakmica u sezoni u kojoj je na kraju dohvatio naslov prvaka. Suparnik je bio Partizan, tada još uvijek u crvenim dresovima. Dinamo je većinu utakmica na putu do naslova prvaka u toj sezoni odigrao kao domaćin u Kranjčevićevoj. Ondje je kontinuirano nastupao od rujna 1953. do ožujka 1954. jer je stadion u Maksimiru bio u dodatnim završnim radovima na dogradnji zapadne i sjeverne tribine

U ovom derbiju u Kranjčevićevoj Beograđane je u statusu kapetana predvodio Zagrepčanin Zlatko Čajkovski. Bio je, zapravo, dokapetan jer “glavni nositelj vrpce”, Stjepan Bobek, također purger, nije mogao nastupiti zbog ozljede već je dvoboj pratio s tribine. U Partizanovu sastavu bila su još dvojica zagrebačkih nogometaša: Bruno Belin u obrani i Branko Zebec na lijevom krilu, jedna od najvećih zvijezda tadašnjeg nogometa, kasnije znameniti Dinamov trener.

Zanimljivo je da Dinamo nije mogao računati na popularnog reprezentativca, beka Tomislava Crnkovića. Razlog je taj što je morao biti na dvomjesečnoj vojnoj vježbi. Iako su postojale naznake da bi mogao zaigrati u ovoj utakmici, ipak su mu, unatoč prvotnom dopuštenju,. ipak spustili rampu u zadnji trenutak.

Stadion je bio pun unatoč žestokoj žegi, tribine u “Kranjči” ispunilo je 20.000 gledatelja. Dinamo je žustro otvorio utakmicu, pokušavao je Vladimir Čonč iz daljine, ali bi se ispriječio vratar Slavko Stojanović ili bi lopta prohujala pored gola. Partizan je bio nadomak pogotku u 25. minuti, Miloš Milutinović odigrao je povratnu loptu, natrčao je Zebec, silovito potegnuo i pogodio gredu.

Dinamo je poveo u 29. minuti, Aleksandar Benko ubacio je iz kuta, a Dionizije Bato Dvornić prvo gađao glavom, vratar Stojamović odbio... Lopta je ponovno došla do Dvornića koji ju je nogom lansirao u sami donji kut.

Samo dvije minute kasnije plavi su povisili vodstvo. Dragutin Cizarić zavrnuo je iz slobodnog udarca, a Čonč glavom s vrha peterca s lijeve strane lobom smjestio u rašlje..