Najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta

Službeno, Hrvatska je druga najbolja nogometna reprezentacija na svijetu. Da nam je netko to ponudio prije prvenstva, objeručke bi to prihvatili. Zapravo, da nam je netko ponudio i četvrtfinale, vjerujem da bi i to prihvatili jer od 1998. nismo prošli grupnu fazu na svjetskom prvenstvu.

Naravno, od ove generacije očekivao se jedan veliki rezultat, onaj koji bi i formalno potvrdio njihovu igračku klasu. S pravom se očekivao prolazak nimalo lagane skupine sa velesilom Argentinom, čvrstim Islandom koji je ispred nas bio u kvalifikacijama i vrlo nepredvidljivom Nigerijom. Ali nitko nije očekivao baš ovakvu senzaciju.

Ne samo da smo lagano prošli grupu, nego smo razbili aktualnog svjetskog viceprvaka Argentinu i završili grupnu fazu sa svih devet bodova. Upravo zbog toga dobili smo lakši ždrijeb u osmini finala, pa smo Argentinu poslali na Francuze, a nas su zapali Danci. Isti ti Danci dvije godine nisu izgubili utakmicu i bili su vrlo tvrd orah.

Nakon njih opet nas je ždrijeb pomazio, jer su Rusi neočekivano izbacili moćne Španjolce, pa smo imali jedinstvenu priliku za ulazak u polufinale. Opet ista priča, infarktna utakmica puna preokreta i prolazak nakon jedanaesteraca.

Polufinale je donijelo jake Engleze kojima smo ostali dužni za dva teška poraza prije osam godina. Revanširali smo im se u velikom stilu, opet uz preokret i dogurali smo do velikog finala u Moskvi.

Iako su Francuzi bili favoriti i prije prvenstva, kao i uoči finalne utakmice, ne terenu se to nije vidjelo. Od samog početka Hrvatska se nametnula, dominirala u posjedu, napadala u valovima, a Francuzi su bili “na konopcima“.

Tu nažalost sreća okreće leđa našima. U jeku našeg pritiska i gola koji je visio u zraku, Francuzi su poveli autogolom Mandžukića. Bio je to čak 12. autogol na ovom prvenstvu i nažalost tu se poklopilo dosta nesretnih poteza. Od nepostojećeg prekršaja na Griezmannu, pa do nesretnog dodira golavom koji je prevario Subašića.

No, kao i u ranijim susretima, Hrvatska se nije predala nego je dodala gas. Napadi su se nastavili, a nakon nekoliko minuta vraćamo se u susret. Perišić, koji je završnicu turnira odigrao spektakularno, opet je zabio strašan gol kad je ljevicom probušio Llorisa.

Kao i kod prvog, Francuzi su imali neviđenu sreću i kod drugog gola. Nakon kornera lopta je u ruku pogodila Perišića, Francuzi su napravili pritisak, a sudac Pitana je nakon pregleda snimke pokazao na penal. Dojam je da je to bila granična situacija, jer iako je igranje rukom čisto, nema neke namjere, a i upitno je da li je uopće Perišić mogao maknuti ruku budući da loptu nije vidio? Mišljenja su podijeljena, ali nažalost sučeva je zadnja. Griezmann je rutinski pogodio za novo francusko vodstvo i tim rezultatom završen je prvi dio.

U nastavku Hrvatska opet kreće agresivno, ali sjajan Rebićev šut Lloris vadi ispod prečke. Nažalost, Francuzi povećavaju vodstvo na 3-1 nakon gola Pogbe. Prvi šut naša je obrana blokirala, ali lopta se sretno odbila Pogbi koji je fino zabio slabijom nogom. U tom trenutku naši su dodatno pali, pa nas je dokrajčio Mbappe sa četvrtim pogotkom.

Kakvo bi to bilo prvenstvo da se Hrvatska opet ne vraća, a tračak nade pružio je Mandžukić koji je u svom stilu prisilo golmana na grešku. U tom trenutku mi smo stisnuli maksimalno, ali nekoliko lopti pobjeglo je s noge, u nekim situacijama nije bilo koncentracije, a čini mi se da je i akumulirani umor konačno došao na naplatu.

Sukus priče prvo je poluvrijeme koje smo odigrali u velikom stilu. Tu ne samo da nismo trebali gubiti, nego smo trebali voditi. Čak i na kraju statistika pokazuje našu premoć. Duplo više udaraca na gol i 61% posjeda lopte, ali rezultata nije bio povoljan.

U cijeloj priči ipak smo uzeli jedno prvo mjesto, a to je Modrićeva Zlatna lopta za najboljeg igrača turnira. Luka je to apsolutno zaslužio, a jedan je i od glavnih kandidata za Ballon d'or 2018.

Bez ikakve sumnje, ovo srebro najveći je uspjeh našeg sporta ikada, čak i najveći uspjeh na ovim prostorima ikada. Iz te perspektive ne treba biti tužan zbog poraza u finalu. Tek kada se dojmovi slegnu, postat ćemo svjesni kolosalnog uspjeha koji smo ostvarili.

Na tom uspjehu treba graditi naš nogomet i u budućnosti. Naš izvor talenata (ponajprije onih koje odgoji Dinamo), praktički je nepresušan i mlađe generacije mogu biti jednako dobre. Već na jesen kreće Liga nacija i novi obračuni sa Englezima i Španjolcima, stoga će ljubitelji nogometa brzo doći na svoje. Nakon ovoga, idući cilj je jasan, naslov prvaka Europe 2020.

Dario Horvat

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.