Sretan rođendan želimo našem Ivici Senzenu

Pokrenuo je preokret u Dinamovoj pobjedi protiv Reala usred Madrida pred 120.000 gledatelja, jedan je od zapaženijih aktera sjajne momčadi plavih u sezoni 1978/'79. u kojoj je maksimirski klub osvojio (ne)priznati naslov prvaka u famoznom „slučaju Edmond Tomić“... To je tek dio crtica koje naslanjamo uz Ivicu Senzena, nekad popularno Dinamovo desno krilo, miljenika zagrebačke publike i „zvrka“ koji je svojim driblinzima i prodorima mučio suparnike bekove i stopere... Senzen je rođen na današnji dan, 4. svibnja 1951. godine u Sisku, i ovom prilikom GNK Dinamo želi mu sve najbolje, puno zdravlja i radosti povodom 71. rođendana.

Počeo je u sisačkom Metalcu, a 1970. godine prešao u Dinamo gdje je proveo gotovo cijelo desetljeće. Otišao je upravo u ljeto 1979. godine, neposredno nakon sezone u kojoj su plavi, u „slučaju Edmond Tomić“, sudskom presudom osvojili naslov prvaka koji tadašnji FSJ potom nikad nije uveo u svoju arhivu.

Nakon Dinama tri je godine nastupao za München 1860, potom Austriju Klagenfurt da bi se 1986. vratio igrajući za Inter Zaprešić, tadašnju Jugokeramiku, a od 1988. za Goricu, tadašnji Radnik, gdje je 1990. zaključio igračku karijeru.

Senzen je bio popularno desno krilo, po potrebi jurio i lijevom stranom, u kasnijoj fazi karijere ordinirao i u veznom redu. 

U Dinamovu je dresu ukupno odigrao 447 utakmica čime je na 25. mjestu klupske ljestvice po broju nastupa. U tih je 447 dvoboja postigao 103 pogotka.

Možda najzapaženiji gol bio je u rujnu 1974. na gostovanju u Madridu gdje je Dinamo na travnjaku Bernabeua svladao Real Madrid s 4:3 pred 120.000 gledatelja. Nakon početnog vodstva domaćih s 2:0 upravo je Senzen u nastavku u 59. minuti bio strijelac za izjednačenje.

Na domaćoj je sceni, primjerice, sudjelovao i u rekordnoj pobjedi plavih u derbijima u Splitu, u lipnju 1972. slavili su s 5:1 pri čemu je izborio jedanaesterac za treći Dinamov gol.

Ipak, Hajduk je uzvratio 13 dana kasnije kad je u finalu Kupa u Beogradu pobijedio s 2:1, a jedini pogodak za plave postigao je upravo Senzen.

U toj je istoj sezoni, ali u ranijem, jesenskom dijelu natjecanja, bio dvostruki strijelac u maksimirskoj pobjedi u derbiju protiv Partizana s 2:0. Zabio je, primjerice, i za pobjedu protiv Crvene zvezde u Beogradu s 1:0 u prvenstvenom dvoboju u kolovozu 1977., a crveno-bijelima je mrežu tresao i ranije, također u ligaškoj pobjedi s 3:0 u srpnju 1976.

Bio je jedan od inicijatora nezaboravnog preokreta u 1. kolu Kupa Uefa ujesen 1977. godine protiv grčkog Olympiacosa. Grci su u prvom dvoboju pobijedili s 3:1, a u uzvratu su plavi slavili čak s 5:1 pri čemu je Senzen bi strijelac za 2:0.

Njegovu je ulogu svojedobno slikovito opisao popularni vratar Želimir Stinčić:

– Mogli smo držati loptu. Ja bih dodao Ivici Miljkoviću, on bi mi je vratio. Suparnik bi nas od ljutnje i nestrpljenja napao, a mi bismo s dva brzanca Dragom Vabecom i Ivicom Senzenom otvorili kontranapad u kojem bi Snješko Cerin zabio.

Kasnije je Senzen bio trener u mlađim uzrastima u velikogoričkom Radniku, vodio i neke niželigaške klubove. Vratio se i na maksimirski stadion. Bio je asistent glavnom treneru Iliji Lončareviću 1999. godine kad su plavi osvojili naslov prvaka. Dugo je radio i u Dinamovoj školi.

Priča o „jabuci i stablu“ vidljiva je i na njegovu primjeru. Ivan Senzen mlađi trener je Dinamovih juniora II i to je njegov drugi mandat u maksimirskoj akademiji. Prvi je trajao od 2004. do 2010. godine, a aktualni od ljeta 2020.