Zavirimo li u retrovizor primijetit ćemo zanimljivu i sugestivnu igru riječi: Dominik Livaković premijernu je utakmicu za Dinamo odigrao u rujnu 2016. u kup-dvoboju u Puli protiv domaćeg Velog Vrha, a vremenom je, s obzirom na blistave izvedbe, vrhunske rezultate, brojne trofeje, silan talent, ulogu u momčadi, statističke dosege, sjajne reakcije i parade postao dio „velog vrha Dinamove povijesti“. 

Nakon punih sedam sezona, nakon što je zakoračio i u osmu, nakon 11 osvojenih trofeja, 293 odigrane službene utakmice, nakon brojnih maestralnih izvedbi, vratarskih bravura i sekvenci koje su pisale zlatnu klupsku povijest i stvarale romantičarska sjećanja navijača, naš popularni vratar, kapetan i vođa, Dominik Livaković, završava svoju zagrebačku epizodu. Barem u ovom mandatu... Karijeru nastavlja u turskom Fenerbahçeu.

Tko zna, uz uvijek otvorena maksimirska vrata, a i njegovu privrženost Dinamu, ostavit ćemo zajedničku nadu da će se jednom vratiti i dohvatiti okruglih 300 nastupa, da će se uspeti na drugo mjesto Dinamove povijesne ljestvice igrača s najviše europskih utakmica za što mu nedostaju još samo dvije...

Već smo isticali da nam se u trenucima nogometnog i navijačkog zanosa čini kao da na terenu katkad reflektira osobine „marvelovskih“ junaka – čuvar mreže „spidermanovskih“ pokreta i „hulkovske“ izdržljivosti. Uostalom, prošle je sezone bio svjetski vratarski rekorder: zavijorio se na vrhu ljestvice vratara s najviše odigranih utakmica u cijeloj natjecateljskoj godini. Uz 50 utakmica za Dinamo nadovezao se i s 12 nastupa za reprezentaciju.

Brzopotezni sken Livakovićeve maksimirske karijere zaustavit će se na jednoj posebnoj, ilustrativnoj sekvenci koju bismo mogli nazvati „trenutak zamrznut u vremenu“. Način kojim je na proljeće 2021. godine zaustavio naoko siguran pogodak Tottenhama, bravura kojom je u 116. minuti postavio „Hooverovu branu“ pred vlastitim vratima i iščupao loptu pred samom gol-crtom nakon udarca Harryja Kanea i tako, uz maestralnog Mislava Oršića, povukao Dinamo ka četvrtfinalu Europa lige, zauzimaju posebno mjesto u klupskoj povijesti. I sad nam je gotovo nevjerojatno kako je poput mlažnjaka letio među vratnicama i odbijao plotune kojima su Englezi grčevito nastojali uloviti prolaz. Dakako, nije Livakovićev opus naslonjen samo na tu jednu utakmicu, ona je tek svojevrsni “amblematski kadar” njegove sjajne karijere.

Uostalom, u sličnom je stilu, s čudesnim obranama i vratarskim vratolomijama, zadivio gledatelje i u brojnim kasnijim nastupima.

Livaković je ujedno i apsolutni Dinamov vratarski rekorder po broju nastupa na europskoj sceni. Dosad je 74 puta zaigrao za Dinamo u europskim dvobojima i samo ga dva nastupa dijele od drugoplasiranog Sammira. Rekorder Arijan Ademi zaustavio se na 104. Uzgred, u dosadašnje 293 službene utakmice čak je 138 puta sačuvao čistu mrežu. 

Zanimljivo, apsolutni Dinamov rekorder po broju službenih nastupa u povijesti je upravo vratar, znameniti Dražen Ladić, s 468 utakmica, ali Livaković ga je, dakle, ipak preskočio u kategoriji europskih utakmica. Ladić se zaustavio na 43, a Livaković ima 31 nastup više.

Oproštajni video kapetana Livakovića pogledajte OVDJE.

Prilikom odlaska iz kluba, kapetan Livaković poručio je:

- “Dolazi trenutak kada riječi postaju suvišne i nastupaju emocije. Nakon sedam nevjerojatnih godina provedenih u GNK Dinamo, osjećam duboku zahvalnost prema svakome od vas. Biti kapetanom ovog kluba, nositi Dinamov dres i braniti njegove boje bila je nevjerojatna čast i privilegija. Svaki trenutak proveden na terenu bio je obogaćen vašom podrškom i strašću koju ste dijelili s nama, bez obzira na sve. Kao mladić došao sam u najveći hrvatski klub i nisam mogao ni sanjati da ću provesti sedam sjajnih godina u Dinamu. Da ću zajedno sa svojim suigračima ispisati novu Dinamov povijest. Dijelili smo zajedno pobjede i poraze, ali vaša vjernost nikada nije posustala. Vaša energija s tribina uvijek nam je davala snagu da se dignemo i borimo do samog kraja. Odlazim s tugom, ali istovremeno s ponosom i zahvalnošću. Odnosim sa sobom uspomene koje će zauvijek biti spremljene u mom srcu. Hvala vam što ste bili uz mene u svim trenucima, bezuvjetno podržavali naš Dinamo i činili cijeli ovaj put nevjerojatnim. Nadam se da će te razumjeti moju odluku da se okušam u novim izazovima. Isto tako iskreno se nadam da ovo nije zbogom, već doviđenja. Neka Dinamo nastavi rasti i blistati, a ja ću uvijek biti vaš navijač, kao što ste vi bili moji. Hvala vam na svemu. Za kraj svoju emociju prema Dinamu mogu izraziti u samo jednoj rečenici: Činiš me sretnim kad tužno je.“

Dragi Livi, od srca ti hvala na maestralnih i nezaboravnih sedam godina radosti, velikih utakmica, vrhunskih rezultata, hvala na brojnim trofejima i stvaranju zlatne Dinamove povijesti i želimo ti svu sreću u nastavku tvog sportskog i životnog puta.