Zavirimo li u njegova trenerska poglavlja u Dinamu i Schalkeu na trenutak bi nam se moglo učiniti da je netko “greškom” otisnuo dvije identične stranice s istim brojkama. U Zagrebu je tri sezone bio trener plavih, uvjerljivo osvojio Kup, bio doprvak sa samo tri boda manje od prvoplasiranog... U Gelsenkirchenu je tri sezone bio trener plavih, uvjerljivo je osvojio Kup, bio doprvak sa samo tri boda manje od prvoplasiranog... Ipak postoje i “male” razlike u tome što je zagrebačke plave vodio do pobjede u finalu europskog natjecanja i što je s njemačkim plavima odradio još jedan trenerski mandat. Nekadašnji proslavljeni Dinamov igrač i trener, znameniti Ivica Horvat, ovih je dana dobio veliko priznanje: jedan od najboljih klubova u povijesti njemačkog nogometa, Schalke 04, na svečanosti u Gelsenkirchenu posthumno je Horvata uvrstio u svoju Kuću slavnih. Hepeningu je prisustvovala njegova kći Ileana Sambol.

Štoviše, Horvat je kao trener vodio Dinamo protiv – Schalkea. U sezoni 1969/’70. zagrebački plavi izborili su europsko proljeće u tadašnjem Kupu pobjednika kupova, uvjerljivo nadvisili branitelja naslova Slovan iz Bratislave i potom Oympique Marseille. No, u četvrtfinalu ih je zaustavio upravo Schalke. Samo dvije godine kasnije Horvat je već bio na klupi momčadi iz Gelsenkirchena...

U igračkim je danima dvaput nastupio za Dinamo protiv Schalkea. Bilo je to u dvobojima Grasshopper kupa, natjecanja koje se protezalo kroz čak četiri godine. Sudjelovalo je šest momčadi: Grasshoppers, Fiorentina, Austria Beč, Nice, Schalke i Dinamo. Igrali su dvokružnim sustavom, a utakmice su organizirali kad bi pronašli slobodne termine. Prva je na kraju bila Fiorentina sa 15 bodova ispred Nice sa 12 i Dinama sa 11. U dvoboju na Štefanje 1952. godine Schalke je u Gelsenkirchenu pobijedio s 2:0 dok je u svibnju 1953. u Zagrebu maksimirska momčad slavila s 3:1. U objema je utakmicama za Zagrepčane igrao i Horvat.

– Puna sam dojmova, Schalke je to sjajno organizirao, bilo je jako emotivno, dirljivo. Bio je to godišnji skup klupskih članova upriličen u Schalkeovu domu, na Veltins Areni. Svečanost je trajala nekoliko sati, a svakom su novom članu Kuće slavnih posvetili posebnu pažnju. Tako su i o mojem ocu priredili kratak film prikazavši ga na velikom ekranu. Na pozornici su dugo govorili o njemu, prisjećali se zgoda iz doba kad je trenirao Schalke, a sjećanja su evocirali braća Helmut i Erwin Kremers, igrači iz generacije koju je moj otac vodio u Gelsenkirchenu. Na pozornici smo bili pola sata, kad su pročitali njegovo ime uslijedile su ovacije svih okupljenih. Bilo je jako dirljivo – opisala je Ileana Sambol.

Zanimljivo je da su upravo braća Kremers bili strijelci u prijateljskom dvoboju u Maksimiru u rujnu 1975. u pobjedi Schalkea protiv Dinama s 2:1.

Ove godine primljena su trojica laureata. Uz Ivicu Horvata tu su i Ernst Poertgen, napadač iz 1930-ih godina, i Benedikt Höwedes kao počasni kapetan, branič koji je ponikao u Schalkeu i u prvoj momčadi proveo 10 godina, od 2007. do 2017.

Horvat je vodio Schalke u dva mandata, prvo od 1971. do 1975. godine, a potom od 1978. do ožujka 1979. Pritom je već u svojoj inauguralnoj sezoni načinio značajan iskorak kluba osvojivši pokal pobjednika Kupa uvjerljivo pobijedivši Kaiserslautern u finalu s 5:0. Bio je to Schalkeov ukupno drugi trofej u Kupu, a prvi nakon čak 35 godina. U Bundesligi su zauzeli drugo mjesto s tri boda manje od prvaka Bayerna unatoč tome što su većim dijelom sezone bili na vrhu ljestvice. Nažalost, Schalkeov je uspon prikočio tadašnji veliki skandal u Bundesligi jer neki su igrači kažnjeni nakon sudjelovanja u aferi podmićivanja koja je izbila u sezoni prije Horvatova dolaska.

U Njemačku je otišao još za igračkih dana, i to nakon dojmljive karijere u Dinamu kojem je pristupio još 1945. kao 19-godišnjak iz zagrebačke Ferrarije. Prometnuo se u jednoga od najboljih igrača u klupskoj povijesti, osvojio naslove prvaka 1948. i 1954. i pokal pobjednika Kupa 1951. U svim je tim uspjesima sudjelovao i njegov, također iznimno popularni brat Drago. Zadnji je nastup upisao na turneji po Brazilu 1957. kad je čuvao tada 17-godišnjeg Pelea. Za plave je odigrao 507 utakmica i postigao 28 pogodaka.

Upravo je nakon Dinama krenula njegova njemačka epizoda, karijeru je nastavio u Eintrachtu iz Frankfurta s kojim je postao prvak 1959. godine. Ostao je u klubu i nakon igračke karijere, od 1961. do 1964. vodio juniore i bio asistent u stožeru da bi od travnja 1964. do ljeta 1965. bio i glavni trener. I tada slijedi zanimljiva epizoda: u Eintracht je u srpnju 1965. ulogu glavnoga trenera preuzeo Elek Schwarz, a Horvat ostao u stožeru, ali u ulozi asistenta. I baš su se nekako u to vrijeme sučelili Dinamo i Eintracht u mitskom polufinalu Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. Horvat je, dakle, u tim utakmicama bio u stožeru Eintrachta. I dok su Nijemci slavljenički ispratili završetak prve polufinalne utakmice protiv Dinama, pobijedivši s 3:0, baš je Horvat javno upozoravao da taj rezultat još ne znači prolaz u finale i da bi u uzvratu moglo biti vatreno. Nije to govorio kurtoazno već stoga što je i te kako dobro poznavao dušu maksimirske momčadi.

„Eintracht u gostima olako prima golove, nije još gotovo“, upozoravao je Horvat. Nijemci su njegovo upozorenje shvatili tek nakon što ih je Dinamo nadigrao u uzvratu i s 4:0 protutnjao u finale. A Horvat? Ulogu Schwartzova asistenta u Eintrachtu zamijenio je – mjestom glavnoga Dinamova trenera! Zamijenio je Branka Zebeca, koji se razišao s klupskom upravom i napustio Maksimir. Tako je, eto, Horvat silom prilika i stjecajem okolnosti iz poražene uskočio u pobjedničku momčad. I vodio je u dvjema finalnim utakmicama protiv Leeds Uniteda krajem kolovoza i početkom rujna 1967. dohvativši najveći pokal u klupskoj povijesti.

Na klupi zagrebačke momčadi sjedio je pune tri sezone, sve do ljeta 1970. godine. Potom je, nakon kratke epizode u grčkom PAOK-u, prešao u Schalke... Između dva mandata u Gelsenkirchenu jednu je sezonu vodio Rot-Weiss Essen. Zadnji trenerski angažman prije odlaska u mirovinu bio je upravo u Schalkeu, zaključno s ožujkom 1979. godine.