Na kraju je ispalo da je to bio Dinamov najteži korak prema pokalu. Priča o novčiću koji je Dinamo ujesen 1966. godine odveo u sljedeći krug Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe, odnosno Europa lige, već je poprimila „mitske proporcije“, a zbila se upravo na današnji dan, 5. listopada.

Nakon što su i češki Spartak Brno i zagrebački Dinamo u međusobnim okršajima pobijedili svaki na svom terenu s istovjetnih 2:0, ukupnog je pobjednika odlučivao ždrijeb. Ili „u prijevodu“ – bacanje novčića.

U to vrijeme nije postojalo pravilo prema kojem bi ukupnoga pobjednika odredili jedanaesterci. Purgerski je klub, primjerice, još 1940. godine u Srednjoeuropskom, Mitropa kupu također ovisio o ždrijebu, ali tada je to izgledalo ponešto drukčije. Suparnik u polufinalu bio je Rapid Bukurešt, nakon dvaju remija igrana je treća utakmica na neutralnom terenu u Subotici, a kako je i taj dvoboj završen bez pobjednika, odlučivao je ždrijeb: izvlačenje ceduljice iz šešira. Sreća se tada osmjehnula Rumunjima. Ovaj je put izvedba ždrijeba bila ponešto drukčija: bez šešira, ali s – novčićem.

Plavi su na sličan način proživljavali dramu i ujesen 1963. u 1. kolu Kupa pobjednika kupova protiv austrijskog LASK-a. Tada je igrana treća utakmica, i to na LASK-ovu terenu u Linzu, a ždrijebom je prošao Dinamo. Ovaj put, dakle, na startu slavne sezone 1966/'67., nije bilo pravilo trećega dvoboja, ali jest ono o ždrijebu. Odlučivao je – novčić.

DETALJI SU "IZBLIJEDILI" I AKTERIMA

Dinamo je, prema kazivanjima samih aktera, prošao nakon više bacanja jer je novčić padao između travčica, na „kant“, potom je bio izgubljen na centru, a u cijeloj su toj gužvi maksimirski igrači unaprijed počeli slavljenički skakati i slaviti prolaz. U takvom se metežu novčić na kraju doista i okrenuo na Dinamovu stranu. I sami su se akteri godinama kasnije, prepričavajući ovu zgodu, znali katkad „izgubiti u kolopletu različitih verzija“.

Plavi su, dakle, na otvaranju natjecanja gostovali u češkom Brnu kod Spartaka, kluba danas poznatog po imenu Zbrojovka. U tom prvom dvoboju nisu nastupili Mladen Ramljak i Marijan Brnčić. Ramljaka nije bilo ni u uzvratu.

A, Dinamo je u tom uzvratu krenuo furiozno. Već je u četvrtoj minuti Anđelko Pavić vješto zavrnuo loptu u sredinu, a kapetan Slaven Zambata efektno u padu pogodio donji kut. No, dulje je od sat vremena trebalo čekati na novi pogodak koji bi „poništio“ vodstvo Čeha iz prvoga dvoboja. Junak je bio Hrvoje Jukić koji je u 74. minuti spretno reagirao u gužvi i zakucao loptu u mrežu za 2:0.

Dinamu je na ruku išlo i to što je gostujući branič Josef Bouška već početkom drugoga dijela morao napustiti teren zbog ozljede. Tadašnja pravila u ovom natjecanju dopuštala su jedino izmjenu vratara, ali ne i igrača u polju, što znači da je Spartak od 48. minute ostao s desetoricom. Nakon 2:0 u 90 minuta igre uslijedio je produžetak dvaput po 15 minuta, a plavi su već na startu imali veliku priliku. U prvoj minuti produžetka dosuđen je jedanaesterac za Dinamo, ali Ivica Kiš s bijele je točke uzdrmao – vratnicu.

Zagreb, 5. 10. 1966.

Kup velesajamskih gradova, 1. kolo, uzvrat

Dinamo – Spartak Brno 2:0 (produžetak)

(prva utakmica: Spartak Brno – Dinamo 2:0; Dinamo prošao dalje bacanjem novčića)

Stadion Maksimir

Dinamo: Škorić, Cvek, Braun, Blašković, Brnčić, Mesić, Pavić, Jukić, Kiš, Zambata,

Lamza

Trener: Branko Zebec

Spartak Brno: Paduch, Vitu, Lening, Komarek, Bouška, Farmačka, Sykora, Bubnik,

Pišek, Lichtnegl, Šefčik

Trener: Karel Kolsky

Sudac: Günter Mänig (SR Njemačka), Gledatelja: 15.000

Strijelci: 1:0 Zambata (4.), 2:0 Jukić (73.)