Nakon pet dana intenzivnih priprema, Dinamovi nogometaši napravili su i prvu pravu provjeru na travnjaku nedaleko svoje baze u hotelu Lone, u kojem će biti smješteni do 12. siječnja uoči proljetnog dijela sezone koji kreće desetak dana kasnije. Protivnika nije bilo, već su se plavi dečki podijelili i igrali jedni protiv drugih. 

Ante Čačić nije se odlučio za popularan način provjere na sličnim okupljanjima, onaj kojeg kolokvijalno volimo nazivati „stari protiv mladih“, već je u potpunosti izmiješao sastave, pa smo na obje strane imali miks mladosti i iskustva. 

Suprotstavljene momčadi su igrale u drugoj i trećoj, odnosno u bijeloj i zlatnoj garnituri dresova, s time da je "zlatne" vodio Alen Peternac, a "bijele" Roy Ferenčina, dok je trener Čačić ovog puta odlučio sve pogledati u miru, sa "sigurne distance", drugim riječima - utakmicu je promatrao s tribine. 

Momčadi su igrale u sljedećim sastavima:

ZLATNI - formacija 4-3-3: Livaković - Moharrami, Theophile-Catherine, Perić, Ljubičić - Ademi, Baturina, Bulat - Menalo, Rukavina, Petković

BIJELI - formacija 4-2-3-1 Zagorac - Ristovski, Šutalo, Štefulj, Bočkaj - Brkljača, Ivanušec - Lukanić, Špikić, Emreli - Drmić

Izvan početnog sastava su ostala dva igrača iz mlađih kategorija - Gurlica i Vrbančić, a nisu konkurirali Rasmus Lauritsen, Josip Mišić koji se dva dana ranije zbog prehlade s odgodom priključio pripremama, rekovalescent Boško Šutalo te mladi vratar Faris Krkalić.

Od prve lopte koja je krenula s centra bilo je i više nego očito da dinamovci najozbiljnije moguće shvaćaju ovaj izazov. Grla se nisu štedjela, u mirnom ambijentu bez previše gledatelja, ali kroz iznimno zanimljiva tri dijela po 25 minuta konstantno su se mogli čuti povici poput "bravo!", "leđa!", "tvoja", "širi!", i svi ostali termini koji spadaju u uobičajeni nogometni žargon. 

Prvih 25 minuta pripalo je "zlatnima". Nakon petnaestak minuta ispitivanja snaga Bulat je s ruba šesnaesterca pogodio vratnicu, a pet minuta kasnije konstantan pritisak rezultirao je sjajnom loptom Petkovića za Baturinu koji je izišao sam pred Zagorca i preciznom loptom pogodio suprotni kut za prednost svoje momčadi. Spomenimo da je do kraja "prve trećine" ista momčad imala još jednu šansu - ponovno je dubinsku loptu poslao Petković, ali ovog puta Zagorac je maestralno obranio udarac Menala. 

Na startu drugih 25 minuta obavljene su dvije promjene u redovima "bijelih" - Šutalo je svoje mjesto prepustio Gurlici, dok je Brkljaču odmijenio Vrbančić. U tom periodu "bijeli" su uspjeli izjednačiti. Theophile-Catherine nespretnom je reakcijom u svom kaznenom prostoru srušio Špikića, a siguran izvođač jedanaesterca bio je Josip Drmić. Nedugo nakon toga Theophile se iskupio za raniju pogrešku - nakon kornera s lijeve strane, Petković je ubacio za francuskog stopera, a ovaj je glavom proslijedio loptu u mrežu za 2:1.

Treći dio utakmice bio je poprilično ujednačen, a u završnici je bijela momčad uspjela još jednom doći do izjednačenja - Petar Bočkaj silovitim je udarcem s ruba šesnaesterca probio Nevistića za konačnih 2:2. Zanimljiv detalj je i taj da je Livaković u jednom trenutku bio igrač u polju. Kapetan Ademi je naime, dobio lakši udarac zbog čega ga je trener Ferenčina izvukao iz igre, a njegov dres s brojem 5 navukao je upravo Livaković kako bi pomogao svojoj ekipi. 

Sve u svemu - iznimno zanimljiva međusobna provjera u Rovinju u kojoj smo vidjeli itekako zanimljive poteze i akcije.