Emocije su mu titrale paralelno s Dinamovim rezultatima, dnevna rutina bila je naslonjena na osluškivanje maksimirskih zbivanja, a sav taj zanos i entuzijazam pokazivao je tako što je – i sam nastojao pomagati klubu. Naša je plava obitelj, nažalost, ostala bez još jednoga dragog člana, ovog petka zauvijek nas je napustio naš nekadašnji povjerenik, strastveni navijač, dragi suradnik, svojedobni dugogodišnji član Skupštine, a ponajprije prijatelj, Josip Ištoković. Otišao je samo dva dana nakon svog 87. rođendana...

Cijelom je dušom i srcem bio snažno vezan uz svoj Dinamo, a posebice ćemo ga pamtiti po gesti kad je ugostio igrače, stožer i klupsku delegaciju punih tjedan dana u tadašnjem svom hotelu u Plovaniji pokraj Umaga dok je maksimirska momčad u ožujku 1998. godine bila na pripremama u Istri. Bilo je to u doba dok je s trenerske klupe dirigirao naš neprežaljeni Zlatko Cico Kranjčar, također Ištokovićev dragi prijatelj.

Kao dugogodišnji skupštinar, povjerenik, a ponekad, dakle, i kao svojevrsni sponzor kluba, naš je dragi Joža, kako su ga od milja zvali unutar i oko Dnamovih odaja, pratio maksimirsku momčad gotovo na svakom koraku. Redovito je iz Istre dolazio na utakmice u Zagreb, slijedio plave i u njihovim europskim avanturama... Mnogi ga pamte po neskrivenoj radosti i ushitu nakon Dinamovih uspjeha, ali i po verbalnim packama nakon nešto skromnijih izvedbi.

GNK Dinamo ovom prilikom izražava iskrenu i duboku sućut obitelji i prijateljima našeg Josipa Ištokovića.