U prvih mah bi izgledao posve smireno i gotovo neupadljivo, ali redovito bi najviše pretrčao... U to vrijeme, 1960-ih godina, nije bilo sofisticiranih uređaja koji bi mjerili pretrčane kilometre kao danas, ali u analizama trenera i suigrača uvijek bi on iskočio kao igrač s najvećom odrađenom dionicom.

Proslavljeni Dinamov vezist, katkad branič, a nerijetko i napadač, popularni Josip Gutzmirtl, član nezaboravne generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 25. studenoga 2005. godine.

Rođen je 16. ožujka 1943. u Osijeku, afirmirao se u momčadi Proletera, kasnije Slavonije. Riječ je, dakako, o današnjem osječkom prvoligašu koji se tada natjecao u drugoj saveznoj ligi pod drugim nazivima. Josip je ondje kraće vrijeme nastupao zajedno s dvojicom braće – starijim Ivanom i mlađim Krešimirom.

UNIVERZALAC ZA SVE POZICIJE

U početku je igrao, kako se to tada govorilo – pomagača. Kako trener Gustav Lechner, inače raniji igrač plavih još iz doba Gradjanskog, uoči utakmice nije na raspolaganju imao sve napadače, pokušao je s Gutzmirtlom. Nakon tog „pokušaja“ više nije bilo natrag. Bio je toliko dobar da je ostao u špici iako je, kako je sam govorio, volio igrati u obrani. Gutzmirtl je ubrzo postao najbolji strijelac zapadne skupine druge lige i s takvim je epitetom krajem 1964. godine došao u Dinamo.

Popularni je Guco u Maksimir došao iz dva razloga: u Zagrebu je upisao studij, a k tome je i od najranijeg djetinjstva bio Dinamov navijač što je, zapravo, bilo obiteljsko naslijeđe. Svoju premijernu prvenstvenu utakmicu za Dinamo odigrao je gotovo godinu dana nakon dolaska u Maksimir, tek nakon što je zaliječio ozljedu mišića. S obzirom na to da je nakon operacije mišića znatno izgubio na brzini, preselio je iz uloge napadača u vezni red. Pritom je bio i svojevrsna zamjena nenadmašnom Stjepanu Lamzi. Uostalom, kad nije bilo Lamze, najčešće bi baš Gutzmirtl uskakao u njegov dres s brojem 10. Tako je, uostalom, bilo i u finalu protiv Leeds Uniteda.

Uostalom, nije on po potrebi „uskakao“ samo na desetku. U četvrtfinalu protiv Juventusa je, primjerice, nosio devetku jer u sastavu nije bilo ozlijeđenoga Slavena Zambate. Najbolju je svoju utakmicu odigrao u uzvratnom polufinalnom okršaju protiv Eintrachta u Zagrebu kad je bio jedan od glavnih kreatora čudesnoga preokreta u kojem je Dinamo sustigao tri pogotka zaostatka iz prvoga dvoboja i pobijedio s 4:0. Prvo je u 14. minuti inicirao akciju nakon koje je Krasnodar Rora ubacio Zambati za 1:0, a tri minute prije kraja zabio jedan od najvažnijih pogodaka u klupskoj povijesti. Vješto je dočekao Lamzin ubačaj i glavom skrenuo loptu za 3:0 čime je utakmicu odveo u produžetak.

U Dinamu je igrao do 1973. godine upisavši 249 natjecateljskih nastupa uz 68 postignutih pogodaka. S plavima je, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i jugoslavenski Kup 1969. U vrijeme igračke karijere u Dinamu izvjestitelji su njegovo prezime uglavnom pisali Gucmirtl.