Sretan rođendan našem Slavku Ištvaniću
Slavljenik
Dinamovu je momčad u kapetanskoj ulozi predvodio do prvoga naslova prvaka u HNL-u, s vrpcom oko rukava s plavima je podigao i prvi pokal pobjednika hrvatskog Kupa. Već su samo ta dva detalja, kapetanska uloga na Dinamovu putu do prva dva pokala u samostalnoj Hrvatskoj, Slavku Ištvaniću nadjenula zapaženu ulogu u klupskoj povijesti. Naš nekadašnji kapetan ovoga je ponedjeljka, 12. srpnja, navršio 55 godina i GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i želi sve najbolje.
Kao rođeni je Zagrepčanin već s devet godina zakucao na vrata maksimirskoga kluba, gdje ga je brat doveo još 1975. godine i gdje ga je u najvećem dijelu u nogometnoj školi vodio trener Miroslav Cvenk. Prošao je sve uzraste i spojio “ukupan” staž od čak dva desetljeća. U prvoj je momčadi, s kratkim “izletom” na posudbu u NK Zagreb na šest mjeseci 1988. godine, proveo 12 sezona.
Bio je, dakle, maksimirski junior, kasnije zapaženi dio čvrstoga obrambenog bedema i u bivšoj jugoslavenskoj ligi kao i u samostalnoj Hrvatskoj. Prešao je dojmljivu granicu od 500 nastupa čime je ušao u top deset vječne ljestvice s najviše utakmica u Dinamovu dresu.
U službenom je dvoboju debitirao je 25. travnja 1984. u polufinalu Kupa protiv Crvene zvezde u Beogradu kad ga je trener Zdenko Kobešćak ubacio u vatru, i to u prvih 11, još kao 17-godišnjaka. Najviše je volio igrati libera, zadnjeg čovjeka obrane, ali krpao je i ostale pozicije, od braniča do veznoga reda. U mladoj je jugoslavenskoj reprezentaciji, za koju je upisao 20 nastupa, uglavnom igrao lijevoga beka.
Dva su teška trenutka koja izazivaju posebnu sjetu i bude snažne emocije. Ištvanić je 1989. godine zaigrao u prvenstvenoj utakmici u gostima protiv Borca iz Banje Luke samo dan nakon što je preminula njegova tek rođena kći. Četiri godine kasnije nastupio je u finalu hrvatskoga Kupa protiv Hajduka iako je istoga dana, nekoliko sati ranije, bio na ispraćaju vlastitoga oca.
Ištvanić je upisao tri nastupa za hrvatsku A reprezentaciju pri čemu se posebno izdvaja maksimirska pobjeda protiv Meksika s 3:0 u listopadu 1992. Nešto ranije, početkom 1991. godine, bio je na pragu potpisa za Zürich, ali kad mu je trener dao do znanja da ga Dinamo treba, odlučio je ostati.
O Ištvanićevim nogometnim vrlinama slikovito se izrazio njegov svojedobni trener, kasniji predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza, Vlatko Marković: “Meni je Ištvanić u taktičkom smislu moj prvi igrač.”
