U mislima su se ispreplitali sjeta, tuga, ponos i emotivni stihovi stare zagrebačke balade: „Prolazi sve, sva ljeta, zime sve...“ Prošlo je već 10 dugih ljeta i 10 tužnih zima, ali Dinamova ljubav prema našem Ivanu Turini nikad neće proć'.

Ovoga utorka, 2. svibnja, prošlo je cijelo desetljeće otkako nas je zauvijek napustio naš nezaboravni i nikad prežaljeni vratar Ivan Turina, miljenik suigrača, trenera, navijača, miljenik svih ljudi u i oko plavoga kluba.

Popularni Joja, kako su ga od milja zvali i prijatelji i poznanici i navijači i kibici, preminuo je u snu u svom domu u Stockholmu 2. svibnja 2013. godine. Delegacije Dinama i švedskog AIK-a, zajedno s predstavnicima navijača oba kluba, u društvu Ivanove obitelji položili su vijenac i zapalili svijeće na njegovu posljednjem počivalištu na zagrebačkom Miroševcu.

Klupsku su delegaciju, između ostalih, predvodili član Uprave Dario Šimić i Turinin prijatelj i suigrač, a danas član stručnog stožera prve momčadi plavih, Ante Tomić.

Počast su odali u društvu Ivanove obitelji – bili su tu supruga Senka, djeca Tia, Tara i Bruno-Ivan, majka Ana i sestra Ivona.

Bili su tu i njegovi nekadašnji maksimirski suigrači Jerko Leko, Dario Zahora, Marko Šarlija...

Turina je s Dinamom rastao još od pionirskih dana. Rođen u Zagrebu, privržen svojem kvartu Dubravi u kojem je prvi put navukao vratarske rukavice, bio je daroviti Dinamov junior, a kasnije i čuvar mreže prve momčadi plavih. Zadnji je nastup za maksimirski klub upisao u travnju 2010. godine u pobjedi protiv Varteksa u Varaždinu, 2:1, kada je na poluvremenu zamijenio Tomislava Butinu. Nedugo potom potpisao je za švedski AIK iz Stockholma gdje je tri godine kasnije, tog kobnog 2. svibnja, iznenada preminuo u 33. godini.

Dragi Ivane, zauvijek si u našim mislima i neka Ti je vječna slava.