Biti nogometni trener iznimno je teška „akrobacija“. Ovaj citat, ovakvi verbalni štikleci, dovitljiv izričaj kao u ovom slučaju kad osmisli „rečeničnu akrobaciju“ s izrazom „akrobacija“ toliko su svojstvene našem dragom, nezaboravnom prijatelju, junaku, nogometnom maestru, potpisniku nezaboravnog trofeja s Dinamom 1982. godine, neponovljivom Miroslavu Ćiri Blaževiću. Nažalost, naš Ćiro zauvijek nas je napustio ove srijede samo dva dana prije svog 88. rođendana.

Upravo je onim „akrobatskim citatom“ završavao naš nedavni intervju iz klupskog serijala "Dinamova zlatna 1982." u kojem je detaljno, s jasnim i bistrim sjećanjima, opisivao put do trofeja 1982

Već smo tada isticali da smo kao „hommage“ Dinamovu tadašnjem maestralnom nogometu mogli malo parafrazirati stih popularne pjesme: „Nebo se plavi, bijeli se... Ćirin šal“. Upravo je taj modni detalj, „tekstilni dodatak“ kojeg je osmislio popularni Ćiro, mnogim kibicima ostao u sjećanju kao posebna aroma iz zlatnoga naraštaja plavih.

Kako se dosjetio ideje o “bijelom šalu”, kakav je uopće bio kontekst njegova dolaska u Dinamo u prosincu 1980. godine, što se to zbivalo na znamenitoj australskoj turneji na kojoj je izbrusio momčad za lov na naslov prvaka, tko je i kako postao “Dinamov Maradona”, kakve su bile trenerove disciplinske mjere, kako bi reagirao kad bi mu se igrač obratio s „ti“, što je činio kako bi spriječio da se „netko zabuni pa inficira momčad s nekom nonšalancijom“...

To su tek neki od detalja koje je prošle godine podijelio u razgovoru s nama povodom 40. obljetnice osvajanja Dinamova nezaboravnog naslova prvaka.