Prije 108 godina osnovan je Gradjanski

Treća zvjezdica iznad grba na dresu, 30. naslov državnoga prvaka u povijesti, 20. od osamostaljenja Republike Hrvatske, 100 godina od prve utakmice odigrane u plavome dresu, 500. pogodak u hrvatskom Kupu, a uskoro i 2000. u HNL-u, 40 godina od (ne)priznatoga naslova prvaka u famoznom „slučaju Edmond Tomić“...

Iako 2019. nije „okrugla“godina, Dinamo ju je, eto, obilježio upravo na taj način – obljetnicama i okruglim brojkama. Nekoliko zanimljivih jubileja iz klupske povijesti smjestilo se u godini u kojoj plavi slave 108 godina postojanja purgerskoga kluba: upravo je na današnji dan, 26. travnja 1911., u Zagrebu osnovan Gradjanski, klub miljenik Zagrepčana, klub čiji je kontinuitet 1945. godine nastavio Dinamo.

108 godina povijesti, ljubavi i ponosa! 🏆⚽️😊🎉 Info na https://t.co/Oymtn69FzC // 108 years of history, love and pride 👏🏻🎈💙 #DZG pic.twitter.com/o2hJR8RprJ

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) 26. travnja 2019.

Samome osnivanju prethodile su specifične društvene okolnosti: Gradjanski je niknuo na krilima otpora mađarizaciji kao reakcija na najavu osnivanja mađarskoga kluba sa sjedištem u Zagrebu. Predstavnici uprave Državnih željeznica, koje su bile pod ugarskom vlašću, na pomalo su nasilan način krenule u pokušaj stvaranja snažne momčadi koja je, po njihovim planovima, trebala postati glavni klub u gradu, a i šire. Igrače su nastojali namamiti stalnim zaposlenjem u Željeznici uz solidna primanja. Problem je, međutim, što su onim nogometašima koji su već radili na Željeznici postavili ultimatum da moraju igrati za novi mađarski klub jer će u protivnome ostati bez posla. Bilo je tu još sličnih ucjenjivačkih metoda što je izazvalo snažan otpor Zagrepčana koji su žestokim protestima uspjeli stopirati ideju o formiranju mađarskoga kluba.

Bio je to ujedno impuls za stvaranje pravoga purgerskog kluba koji bi napokon okupljao sve građane. U Zagrebu su već postojali HAŠK kao klub akademske zajednice i Concordia koja je bila naslonjena na srednjoškolsku omladinu. Konstituirajuća je skupština održana 26. travnja u Budějovičkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga. U cijeoj je priči svakako zanimljivo što su upravo Mađari bili najznačajniji treneri Gradjanskog: prvo Imre Pozsonyi, potom Giury Molnar i znameniti Marton Bukovi.

Gradjanski je osvojio pet naslova prvaka u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, jedan u NDH dok je Dinamo potom osvojio još četiri prvenstva SFR Jugoslavije i sedam Kupova. Brojka u SFRJ još je i viša računamo li i (ne)priznati naslov iz 1979. godine kad su Komisija za propise FSJ i Sud udruženog rada odlučili da naslov pripada Dinamu, a ne Hajduku. Odluka Suda ipak nije provedena u arhivu FSJ.

U samostalnoj Hrvatskoj plavi su upisali još 20 naslova prvaka, 15 Kupova i pet Superkupova. Dakako, najznačajniji je doseg osvajanje Kupa velesajamaskih gradova, natjecanja koje je preraslo u Kup Uefe, današnju Europa ligu. Dinamo je pokal osvojio 1967., dok je četiri godine ranije poražen u finalu protiv Valencije.

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata svi su klubovi u tadašnjoj FNR Jugoslaviji preoblikovani u fiskulturna društva. Bila je to reorganizacija sporta po uzoru na sovjetski model što je značilo da su se sportaši okupljali u klubove, odnosno društva s mnoštvom različitih sekcija. HAŠK je, primjerice, nastavio svoj slijed kroz FD Akademičar, odnosno Mladost.

Reakcija državnih vlasti o ukidanju klupske uprave 1945. promašena je na nekoliko razina. Naziv Gradjanski zabranjen je zato što je asocirao na društvo jedne klase iako je klub nastao upravo na suprotnim načelima: na ideji okupljanja svih staleža.

Dinamo je formiran 9. lipnja 1945. godine, a toga je dana na Skupštini, u ime tadašnjega državnog vrha sudjelovo i profesor Miro Mihovilović, predstavnik ZEFIOH-a, najvišega republičkoga sportskog foruma, između ostaloga zaduženog za tumačenje statusa klubova. Splićanin Mihovilović ujedno je bio i povjesničar sporta, doktor znanosti i jasno ustvrdio:

– Dinamo nije ispustio onaj prvi kontinuitet, dakle kontinuitet društva iz 1911. godine, kontinuitet Gradjanskog. Skupština je jedino vidjela neprijatelja u prefiksima. Problem je bio naziv Gradjanski. Ali, Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog i to je osnovno. Jednako kao što je Croatia svojedobno nastavila kontinuitet Dinama, tako je i Dinamo nastavio kontinuitet Gradjanskog.

Dinamo je 1945. od Građanskog preuzeo klupsku boju, većinu igrača seniorskoga, ali i juniorskog pogona, trenera, brojne članove uprave, masera, nadimke “purgeri” i “modri”, sve do ljeta 1948. nastavili su nastupati na starom igralištu Gradjanskog u Koturaškoj ulici... Svoj prvi poslijeratni naslov prvaka Dinamo je osvojio 1948. godine u Koturaškoj da bi preseljenjem u Maksimir, dohvatio još tri.