U utorak ispraćaj Svemira Delića

Prihvatimo li krilaticu „nomen est omen“, Dinamu smo od milja mogli klicati nadimkom – galacticosi. U sastavu je bio – Svemir. Sjajni maksimirski branič Svemir Delić bio je jedan od ključnih igrača momčadi koju su 1951. godine samo nijanse dijelile od dvostruke krune. I tko zna kako bi sve završilo da se Delić usred sezone nije ozlijedio na prijateljskoj utakmici protiv Hajduka.

Nekad je popularni Dinamov branič, nažalost, prošloga tjedna preminuo u 88. godini, a ispraćaj će biti u utorak, 10. siječnja, na krematoriju na zagrebačkom Mirogoju.

Stariji ga kibici pamte kao hitroga, oštroga i iznimno skočnoga braniča, svojevrsnoga prototipa modernog beka. Sjajno se nadopunjavao s proslavljenim Tomislavom Crnkovićem, koji je ordinirao lijevom stranom obrane. Delić je prvo zablistao na turniru u Švicarskoj u uvertiri prvenstvene sezone 1950. godine. Dinamo je svladao Lugano 5:0, potom Grasshoppers 2:0, a na kraju i reprezentaciju Švicarske čak sa 3:0. Delić je osvanuo u svakoj od ove tri utakmice i zabetonirao mjesto u udarnoj postavi plavih.

Karijeru je u Maksimiru, zapravo, počeo u ulozi središnjega obrambenog igrača, s brojem pet na leđima, ali već je nakon početne četiri utakmice uskočio u ulogu desnoga beka i – nije se micao. No, zato je vješto „micao“ suparnička krila i napadače.

S Dinamom je bio nadomak naslovu prvaka 1951. godine kad je plavima trofej izmaknuo u zadnjim sekundama. Zagrepčani su u zadnjem kolu vodili protiv BSK-a u Beogradu 2:1 i tom bi pobjedom osigurali naslov. No, jedna pogreška i primljeni pogodak u završnici utakmice posve su okrenuli priču. Dinamov konkurent za naslov, Crvena zvezda, u tom je, zadnjem kolu igrala protiv gradskoga suparnika Partizana, ali taj je dvoboj počeo dan kasnije, dakle kad su već svi znali što je crveno-bijelima potrebno za naslov. Sukladno tadašnjim pravilima, o prvaku je, u slučaju istoga broja bodova, odlučivao je količnik postignutih i primljenih pogodaka. Na kraju je Crvena zvezda pobijedila s 2:0, upravo s rezultatom koji joj je omogućio naslov, i to za samo 12 tisućinki bolji količnik.

Kako god, Dinamo je imao pet bodova prednosti, ali u zadnja je tri kola osvojio samo bod. Bila je to druga od ukupno tri sezone bivše Savezne lige u kojoj je natjecanje trajalo kroz kalendarsku godinu, dakle u ritmu proljeće-jesen. Svemir Delić ozlijedio se usred sezone, 29. srpnja u prijateljskoj utakmici protiv Hajduka, noga je završila u gipsu, a u preostalih je 11 kola, uslijed dugoga oporavka, upisao samo dva nastupa.

Dinamo je u toj sezoni ipak osvojio Kup, a pokal pripada i Deliću iako u tih sedam kup utakmica zbog nedovoljnoga oporavka, nije upisao nijedan nastup. Sezonu ranije igrao je u finalu Kupa kad su plavi izgubili protiv Crvene zvezde. Nakon 1:1 u provom dvoboju, Beograđani su u novom slavili s 3:0.

Delić je rođen 14. rujna 1929. godine u Sinju, a sklonost sportu „povukao“ je od brata Mladena, kasnije popularnoga televizijskog komentatora. Štoviše, Mladen Delić upravo je s maksimirskoga stadiona komentirao prvi, povijesni izravni TV prijenos na ovim prostorima. Bilo je to 12. svibnja 1957. godine u pobjedi Jugoslavije protiv Italije 6:1.

Svemir Delić u Dinamu je od 1949. do 1952. godine upisao 47 službenih utakmica. U tom se opusu posebice ističu pobjede protiv Crvene zvezde u Beogradu 2:0, potom protiv Partizana, također u gostima, sa 3:0, pa protiv Hajduka u Maksimiru 3:0... U to vrijeme još nisu bili formirani europski nogometni kupovi. Postojao je Srednjoeuropski kup u kojem su plavi 1951. godine s Delićem u sastavu u utakmici za 3. mjesto u Beču pobijedili rimski Lazio sa 2:0.

Delić je odigrao jednu utakmicu za jugoslavensku B reprezentaciju, a nastupio je i na povijesnoj utakmici u Zagrebu 1956. u pobjedi Hrvatske protiv Indonezije 5:2. Bila je to jedina utakmica Hrvatske reprezentacije u doba SFRJ, ne računajući ogled protiv SAD-a 1990.

Delić je nakon Dinama nastupao za Hajduk od 1952. do 1954. te za NK Zagreb od 1955. do 1959. godine.